Rečnik ragbi lige za početnike

Ragbi Liga / Ragbi 13 rečnik koristimo jer postoje mnogi izrazi I terminologija u ragbiju na engleskom jeziku sa kojima čak ni neki naši igrači nisu u potpunosti upoznati, a koji imaju jako važno značenje za razumevanje igre kod svih igrača I gledaoca Ragbija 13. Mi želimo da vas pre svega upoznamo sa tim terminima a zatim I standardizujemo termine sa istim značenjem na srpskom jeziku kako bi podigli svest I uspostavili ragbi kulturu među igračima I gledaocima Ragbija 13.

Za neke originalne izraze je teško pronaći odgovarajući u srpskom jeziku, za neke niko nikada nije ni pokušao da ih pronađe tako da su se mnogi izrazi na engleskom zadržali i kod naših igrača. Probaćemo da vam najpribližnije dočaramo postojeće termine i predložimo nove izraze I objašnjenja na srpskom. Jedva čekamo da vidimo reakcije igrača na njih.

1. Rugby League – Ragbi liga ili Ragbi 13

Rugby league je zvaničan svetski naziv tako da pravi poznavaoci vole tako da nazivaju ovaj sport i na srpskom jeziku iako je u Srbiji zvanično priznat kao Ragbi 13. Za ragbi ligu govore da je najveća igra od svih – The greatest game of all.

2. Kick off – Šut sa centra

Utakmica počinje šutem sa centra. Lopta se stavlja na postolje na centru igrališta I šutem započinje igra tako da lopta mora da pređe 10 metara od centralne linije, a ekipa koja dođe do lopte započinje svoj set od šest napada. Ukoliko lopta posle šuta ne pređe 10 metara ili izađe direktno u aut dosuđuje se kazna za ekipu koja je primala šut.

3. Set of six – Set

Kada jedna ekipa dođe u posed lopte započinje svoj set od šest napada. Svaki put kada je igrač oboren to je kraj jednog napada, mora da izvede loptu tako što radi takozvani Play-the-Ball i to je početak novog napada. Ukoliko je jedna ekipa oborena šest puta mora da preda loptu protivničkoj ekipi na mestu gde je poslednji put oborena, tako da u šestom napadu obično dolazi do šuta kako bi protivnik započeo svoj set od šest što dalje od naše esej linije. Zapamtili ste – ŠEST

4. Play-the-ball – Izvođenje lopte

Posle svakog obaranja igrač u posedu lopte mora da izvede loptu u stajaćem položaju tako što spusti loptu na zemlju I stopalom je zakotrlja u nazad, posle čega se nastavlja igra tako što jedan od saigrača skuplja loptu sa zemlje. Kod nas se prilično ustalio izraz Plej-d-Bol, tako da češće možemo da čujemo da je neko uradio loš Plej-d-Bol nego da je neko loše izveo loptu.


Play-the-Ball

5. Try – Esej

Osnovni način postizanja poena, glavni cilj I poenta igre. Esej vredi 4 poena I postiže se polaganjem lopte na zemlju tako da postoji pritisak ruke igrača koji postiže esej na loptu u trenutku kada lopta dodiruje zemlju u esej prostoru. Nakon postignutog eseja stičete pravo da postignete dodatna 2 poena šutem na gol – pretvaranjem. Esej je izraz preuzet iz francuskog jezika (Essayer – pokušaj). Nastao je tako što nekada sam esej nije donosio poene, već je samo bio prilika da POKUŠATE da postignete poene šutem na gol. Naš igrač Robi koji je ponikao u klubu iz Kruševca za esej je govorio Skor, a kako se klub u Kruševcu ugasio i Robi navikao na beogradsku reč taj izraz je otišao u zaborav.


Voja Dedić postiže esej

6. Goal line/Try line – Esej linija
Puna bela linija koja se prostire po celoj širini terena i prolazi direktno kroz stative gola na oba kraja terena. Označava početak esej prostora i deo je esej prostora. Esej linija ima tu čudnu moć da igrača sa loptom potpuno raspameti. Čim je ugleda zaboravlja na svet oko sebe, ali ga obično odbrana brzo vraća u stanje realnosti.

7. Dead ball line – Linija mrtve lopte
Sastoji se zapravo od tri linije. Aut linije u esej prostoru I poslednja linija paralelna sa esej linijom čine liniju mrtve lopte, ona označava kraj esej prostora I nije deo esej prostora. Kada lopta na bilo koji način napusti teren kroz liniju mrtve lopte, smatra se da je ona van igre – mrtva lopta.

8. In-goal – Esej prostor

Na oba kraja terena iza esej linija nalazi se esej prostor. Kao što samo ime kaže esej prostor je jedini prostor na terenu u kome je moguće postići esej. Početak esej prostora označava esej linija, koja je deo esej prostora, a kraj esej prostora označava linija mrtve lopte, koja nije deo esej prostora. Esej prostor je širok koliko i polje za igru, a može biti dugačak 6-11 metara.

9. Dead ball – Mrtva lopta

Kada lopta napusti teren kroz liniju mrtve lopte ona postaje mrtva ili van igre. Kada je izbaci igrač koji napada esej prostor šutem ili bude iznesen zajedno sa loptom ekipa koja se branila dobija novi set koji započinje opcionim šutem koji nazivamo tap na 20 metara. Kada igrač koji brani svoj esej prostor izbaci loptu kroz liniju mrtve lopte njegova ekipa mora da izvede drop šut (dropku) sa svoje esej linije.

10. Goal – Gol

Postiže se probacivanjem lopte između dve stative, a iznad prečke gola u obliku velikog latiničnog slova H. Gol možemo postići iz prekida – šutem iz kazne ili posle postignutog eseja što vredi 2 poena, dok iz igre gol možemo postići dropkom koja vredi 1 poen.


Voja Dedić šutira na gol posle postignutog eseja

11. Conversion – Pretvaranje

Pretvaranje nazivamo šut na gol posle postignutog eseja I vredi 2 poena. Šut se izvodi sa postolja, a šuter povlači loptu onoliko koliko mu odgovara paralelno sa aut linijom od mesta na kojem je lopta spuštena prilikom postizanja eseja. Dakle, prednost je postići esej što bliže stativama, odnosno sredini, kako bi olakšali šuteru da postigne dodatna 2 poena. Izraz pretvaranje je nastao tako što ste nekada postizanjem eseja dobijali priliku da esej (essayer – pokušaj) šutem na gol pokušate da PRETVORITE u poene. Ponekad se koristi I izraz konverzija.

12. Penalty goal – Gol iz kazne

Kada jedna ekipa napravi prekršaj u igri koji je dovoljan da sudija dosudi kaznu, ekipa u čiju je korist kazna dosuđena može da šutira na gol za 2 poena, sa mesta koje je sudija obeležio.

13. Drop goal/Field goal – Drop gol

Postiže se u toku igre tako što igrač ispušta loptu iz ruke I šutira je ka golu neposredno nakon što lopta udari u zemlju. Ovaj šut popularno nazivamo dropka I često u neizvesnim utakmicama donosi pobedu u poslednjem trenutku.

14. Penalty – Kazna

Dosuđuje se kada je igrač oboren nepropisno – najčešće zbog visokog obaranja, kao i zbog nepravilnosti u raku,  u slučaju ofsajda, prigovora sudiji ili bilo kakve nediscipline. Posle dosuđene kazne, sa mesta koje je sudija obeležio kao mesto prekršaja možete da šutirate na gol za 2 poena ili da osvojite teren direktim šutem u aut odakle imate novi set napada.

15. Drop kick – Drop šut/Dropka

Kada igrač ispusti loptu iz ruke I šutne je neposredno nakon što dotakne zemlju. Događa se u slučaju šuta na gol iz igre ili dropke sa esej linije.

16. Forty/Twenty – 40/20 – Četrdeset/Dvadeset

Kada igrač šutne loptu sa svoje polovine unutar linije od 40 metara I lopta pogodi teren unutar protivnikovih 20 metara I odskoči u aut ekipa igrača koji je šutirao dobija novi set napada ubacivanjem lopte u skram. 40/20 se uvek smatra fantastičnim potezom zato što iz relativno loše pozicije na terenu dobijamo priliku da sa novih 6 napada napadnemo protivnike iz odlične pozicije, a nije ni malo lako izvesti takav šut.

17. Markers – Markeri

Posle svakog obaranja najviše 2 igrača koja su učestvovala u obaranju ostaju ispred igrača koji izvodi loptu, tako što prvi marker praktično stoji licem u lice sa igračem koji izvodi loptu, dok drugi marker gleda u teme prvog. Oko Play-the-ball-a postoji zamišljeni kvadrat koji markeri ne smeju da napuste dok se ne izvede lopta.

18. Ruck area – Rak

Prostor oko Play-the-ball-a, odnosno između igrača koji izvodi loptu I markera. Veoma važan pojam na koji naši igrači još uvek nisu navikli, slabo se upotrebljava kod nas, a od velikog je značaja za taktičku postavku igre.

Veliki broj kazni dosuđuje se u raku. Odbrambenom igraču nije dozvoljeno da ometa izvođenje lopte inače će protiv njega biti dosuđena kazna, a ako igrač u napadu ne izvede loptu kako treba protivnička ekipa dobija kaznu u svoju korist. Zbog velike gužve u raku sudijama je teško da procene da li je pogrešio igrač u posedu lopte ili ga je ometao jedan od markera tako da je u najboljim ligama uveden drugi sudija kome je zadatak da neprestano motri na rak.

,,Haos koji nastaje u prostoru oko raka uništava ragbi ligu i sudije moraju da budu čvršće kako bi sprečili igrače da pokušavaju da izmuzu kazne.” Trener Leeds Rhinos-a Brajan McDermont

19. Markers not square – Loše postavljeni markeri

Kada markeri napuste zamišljeni kvadrat pre izvođenja lopte I učestvuju u obaranju dosuđuje se kazna. Internacinalne sudije tada kažu – Markers not square

20. Forward pass – Pas u napred
Ako igrač baci loptu u napred tako da se u trenutku kada izlazi iz njegovih ruku približi i jedan milimetar protivničkoj esej liniji sudija bi trebalo da dosudi pas u napred i skram za protivničku ekipu.

21. Knock on – Ispala lopta

Kada igrač izgubi kontrolu nad loptom prilikom nošenja ili u trenutku hvatanja, a ona pri tome ode u napred naši igači će reći Ispala lopta ili samo Ispala, a često se koristi i izraz
Nok-On.

22. Scrum – Skram

Kada igrač na bilo koji način odigra loptom u napred ili lopta izađe u aut dosuđuje se Skram. Pošto je jako teško objasniti rečima iskoristićemo po malo izgubljeni izraz Skup I priložiti fotografiju jednog Skrama. Igrač ekipe u napadu ubacuje loptu između nogu svojih igrača u Skramu, ona mora da prođe kroz “tunel” pre nego što je pokupi sa druge strane i nastavi igru.


Skram

23. Advantage line – Linija prednosti

U liniji sa mestom na kome oboreni igrač izvodi loptu zamišljamo liniju prednosti. Ukoliko u sledećem napadu pređemo tu zamišljenu liniju znači da smo ostvarili prednost za svoju ekipu u tom napadu

24. Offload – Ofloud

Još jedan izraz koji se ustalio kod naših igrača I verovatno je najbolje da ni ne pokušavamo da ga prevedemo, bukvalan prevod bi bio – otarasiti se. Kada se igrač sa loptom nakon ulaska u kontakt sa odbranom “otarasi” lopte kažemo da je uradio Ofloud.

25. Fend/Hand-Off – Tampon

Ako se ofloudom otarasimo lopte, tamponom se otarasimo odbrambenog igrača. Kada igrač sa loptom odgurne protivničkog igrača otvorenom šakom kažemo da je uradio tampon.

26. Grubber kick – Graber/Valjak

Nazivamo šut kada se lopta kotrlja po zemlji i tada nepravilno odskače i često nepredvidivo menja pravac što otežava protivničkom igraču da uhvati loptu, a da mu ne ispadne. Predlažemo novi izraz – Valjak i jedva čekamo da vidimo reakciju igrača.

27. Drop out/Goal line dropout – Dropka sa esej linije

Dosuđuje se kada odbrambeni igrač spusti loptu na zemlju u svom esej prostoru, kada je oboren sa loptom u svom esej prostoru ili kada na bilo koji način pošalje loptu van linije mrtve lopte. U tom slučaju odbrambena ekipa vraća loptu u igru drop šutom između stativa sa esej linije, tako da lopta mora da pređe 10 metara.

28. Pozicije u timu

Igrači ne biraju svoj broj na dresu, već se broj određuje pozicijom u timu:

1. Fullback – Arijer
2. Winger – Krilo
3. Center – Centar
4. Center – Centar
5. Winger – Krilo
6. 5/8(five-eight) ili stand off – Otvarač
7. Halfback ili Scrum half – Demi ili Otvarač
8. Prop – Stub
9. Hooker/Dummy half – Taloner
10. Prop- Stub
11. Second row – Druga linija
12. Second row – Druga linija
13. Lock Forward – Čep

BONUS: Haka – Haka je tradicionalni Maorski ratni ples. Iako je povezivan sa ragbijem, Haka se tradicionalno izvodi pre svake utakmice nacionalne selekcije Novog Zelanda u bilo kom sportu, a karakteristična je za ragbi jer je ragbisti verovatno izvode sa najviše strasti i energije čime pozitivno utiču na svoje samopouzdanje, a protivniku ulivaju strah.

BONUS 2 – BIG HIT: Slika govori više od hiljadu reči:

CK: Najl, reci nam nešto više o sebi?
Najl: Dolazim iz Severne Irske u Velikoj Britaniji, puno sam putovao, živeo sam u Dablinu dugo vremena, 8 godina, živeo sam u Istanbulu godinu dana, prilično sam naputovan. Tako da sam bio na nekoliko mesta, ali pre sedam godina sam se preselio u Englesku i otprilike u to vreme sam počeo sa ragbi ligom, jer ona nije tako veliki sport u Irskoj, severnoj ili južnoj, razgovarao sa par ljudi i jedan od momaka kod poznajem igra za St. Albans i on me je pitao da idem da igram za Centurionse, tako da me je to sve nateralo da počnem sa ragbi ligom.

CK: Odlično, avanturistički duhje očigledan. Delimično si odgovorio na sledeće pitanje, kako je tvoja karijera u ragbi ligi počela u Velikoj Britaniji, tako da ćemo to preskočiti. S obzirom da si upravo igrao za St. Albans, kako bi opisao svoje iskustvo sa ragbi ligom u Engleskoj?
Najl: Bilo je zabavno, očigledno sam upoznao puno prijatelja kroz ragbi. Dobro stvar je što mi ragbi liga i ragbi unija pomažu da ostanem fit, jer sam u principu poslednjih 5 godina igrao jednu sezonu za drugom, tako da sam neprestano bio u dobroj kondiciji za igru što je naravno veliki dobitak.

CK: Ovo je tvoj drugi put u Beogradu, kakvi su tvoji prvi utisci kada je reč o našem klubu, ljudima i o samom gradu?
Najl: Mogu da kažem da sam uvek uživao u Beogradu i prvi put kada sam došao ljudi su bili veoma prijateljski raspoloženi i osećao sam se dobrodošlim. Mnogo ljudi mi je kupovalo piće (smeh) kad god sam izlazio sam u neki bar, jer kada putujete u glavnom putujete sami. Naravno, kada sam došao u klub svi su bili veoma gostoprimljivii Mark je takođe bio veoma gostoprimljiv, spavam trenutno kod njega. Očigledno je sve bilo dobro.

CK: Kako si se osećao kada si dobio poziv da igraš za Crvenu zvezdu?
Najl: Bio sam vrlo uzbuđen, naravno. Len, fizio Centurions-a, mi je rekao za tu mogućnost i poslao je neke moje snimke, ljudi u klubu su izgleda bili zadovoljni tako da sam bio uzbuđen, prihvatio sam poziv i očigledno sam veoma uzbuđen i jedva čekam da zaigramu nedelju.

CK: Šta te motiviše da radiš na sebi u smislu ragbi lige?
Najl: Mislim da jedobro imati malo agresije jer je to neophodno, jer čak i u poređenju sa (ragbi) unijom je smatram mnogo agresivnijim sportom, unija je za mene verovatno dosta lakša u pogledu fizičkog i fitnes aspekta u kojima je liga mnogo zahtevnija.

CK: Kako provodiš svoje vreme van terena?
Najl: Kada sam van terena, obično gledam ragbi na TV-u (smeh).

CK: Konačno šta naši navijači mogu da očekuju od tebe na terenu?
Najl: Nadam se da neću razočarati, daću sve od sebe i pokušati da ponovim nekoliko jakih obaranja. Mislim da je to verovatno moja specijalnost. Definitivno jedva čekam da zaigram.

CK: Niall, tell us something more about yourself and your background.
Niall: I originally came from Northern Ireland in the United Kingdom, traveled around quite a lot, lived in Dublin for a long time, 8 years, lived in Istanbul for a year, pretty well traveled. So been around quite a few places but seven years ago I moved to England and around that time is when i got in to rugby league, cause it’s not really that big in Ireland, north or south, so that’s what made me get into it, spoke to a couple of people and one of the guys who I know he plays for St. Albans and he asked me about going down to play for Centurions so that’s what made me get into rugby league.

CK: Excellent, adventurous spirit obviously. You partially answered the next question, how did your rugby league career start in the UK so we’re going to pass that one. Given that you just arrived playing with St. Albans how would you describe your experience with the game in England?
Niall: It’s been fun, and obviously I met a lot of friends trough it. It’s good with rugby league and rugby union because it keeps me fit, because I basically have been playing this past 5 years one season into the next so i’m continually being conditioned to play which obviously is a big benefit.

CK: This is your second time in Belgrade, how are your first impressions when it comes to our club, people, city itself you know?
Niall: I can say that I’ve always enjoyed Belgrade and first time I came here people were very friendly and very welcoming. Quite a few people bought me drinks (laughs) whenever i was out by myself in a bar, cause when you are travelling you travel by yourself and obviously since I’ve come to the club everybody was very welcoming and Mark, he’s been very welcoming as well, I’m staying with him at the minute, and obviously it’s all been good.

CK: How did you feel when you received the invitation to play for Red Star?
Niall: Obviously I was very chuffed about it. Len who’s the physio for Centurions, he said to me about it and he send off some footage, and the guys seemed happy enough so excited to come over, taken the invitation and obviously i’m very very excited and looking forward to get stuck in on Sunday.

CK: What motivates you to work on yourself in the terms of rugby league?
Niall: I think it’s quite good to have a little bit of aggression because it’s necessary, cause even compared to union I find it a lot more aggressive, union to me is probably quite a bit easier in terms of the physicality and the fitness aspect where league is a lot more demanding.

CK: How do you spend your time off the pitch?
Niall: When i’m off the pitch I usually watch rugby on TV (laughs).

CK: Finally what can our fans expect from you on the pitch?
Niall: Hopefully I won’t disappoint, I’ll put in the best I can, and try and put in a good few hard hits. I think that’s probably my specialty. So i’m definitely looking forward to the game.

Pobedom nad Partizanom 44:22 osvojili smo drugu titulu Šampiona Srbije u istoriji kluba. 

Od samog početka znalo se da neće biti laka utakmica protiv uvek agresivne ekipe Partizana. Naši igrači su strpljivo gradili poziciju iz koje mogu da napadnu esej liniju Partizana i posle kratkog ispitivanja snaga poveli sa 10:0. Nakon još jednog odlično izgrađenog napada našim igračima ispada lopta i Bane Čarapić postiže esej trkom od skoro 100 metara, posle čega Partizan ima kraću inicijativu i izjednačuje rezultat. Naši igrači ostaju koncentrisani i kao od samog početka veruju u sebe što opet donosi prednost, ali Čarapić još jednom preseca napad Zvezde na samoj esej liniji Partizana, istrčava ceo teren za novi esej i ne dozvoljava Zvezdi da prelomi rezultat, tako da se na odmor odlazi sa malom prednošću 22:16. 

Naši igrači su i dalje verovali u svoju igru i znali da moraju da daju sve od sebe i u drugom poluvremenu kako bi zaustavili igrače Partizana koji nikada nisu posustajali, ali su takođe svojim greškama u presudnim trenucima dozvoljavali našim igračima da dođu do daha i više puta odbrane svoju esej liniju, a potom sigurnom igrom u napadu dođu do šansi za nove poene koje su znali da iskoriste i na kraju rezultatski potpuno prelome utakmicu i dođu do zaslužene pobede. 

U našoj ekipi najviše su se istakli Miloš Ćalić i veliko pojačanje iz Australije Jack O’Brian sa po dva eseja, iako je teško izdvojiti pojedince iz odlične timske igre i pobede u kojoj je svaki igrač na terenu imao veliki doprinos. 

Kako sami igrači kažu utakmica je bila fizički veoma teška, ali su znali da moraju da ostanu na potrebnom nivou tokom celog meča i ne dozvole da greškama i opuštanjem još jednom pobede sami sebe. Ostali su mirne glave i znali da moraju do kraja da kontrolišu utakmicu pametnom igrom u napadu i stabilnom odbranom, a da će poeni iz toga doći sami od sebe.


Velika pobeda i kruna jedne naporne i jako dugačke sezone, ali ne i opuštanje jer nas sledeće nedelje očekuje finale Balkan Super lige protiv istog protivnika. 

Poeni za Crvenu Zvezdu: 8 eseja – Jack O’Brian 6. i 75. min, Petar Milovanović 9. min, Vladislav Dedić 28. min, Miloš Ćalić 31. i 52. min, Rajko Trifunović 42. min, Adam Pavlović 65. min. 

Golovi: Vojislav Dedić 6/8 

Poeni za Partizan: 4 eseja – Branko Čarapić 14. i 37. min, Vladimir Milutinović 20. i 70. min. 

Golovi: Džavid Jašari 3/4 

Crvena Zvezda: 1. Vojislav Dedić 2. Ilija Krstić 3. Petar Milovanović 4. Dragan Vasiljević 5. Rajko Trifunović 6. Velibor Srećković 7. Stefan Nikolić 8. Danilo Kosanović 9. Vladislav Dedić 10. Slobodan Milenković 11. Miloš Ćalić 12. Adam Pavlović 13. Jack Obrian 14. Niall Braniff 15. Slobodan Manak 16. Nenad Žujić 17. Nikola Vasić 

Partizan: 1. Dragan Janković 2. Ronaldo Bitići 3. Vladimir Milutinović 4. Nikola Srbljanin 5. Milan Despinić 6. Branko Čarapić 7. Džavid Jašari 8. Žarko Kovačević 9. Mihailo Ilić 10. Denis Bajrami 11. Leo Dodić 12. Petar Kovač 13. Vlado Kušić 14. Dušan Milutinović 15. Aleksa Milković 16. Dario Abidinović 

Seli smo da popričamo sa čovekom koji je igrao ragbi ligu u nekim od najboljih svetskih klubova, ima veliko trenersko iskustvo i došao je u Beograd da to iskustvo prenese igračima Crvene zvezde i pomogne razvoju kluba. Njegovo ime je Troj Perkins i pričao nam je o tome kako je počeo svoju igračku i trenersku karijeru, šta misli o potencijalima Crvene zvezde i razvoju ragbi lige u Srbiji, pa samim ti i razvoju ragbi lige na svetskom nivou.

For the interview in English, please, scroll down.

CK: Možeš li ukratko da mi ispričaš pregled tvoje igračke karijere u ragbi ligi?

TP: Dolazim iz Australije, prošao sam kroz omladinski sistem i akademiju Balmejn Tajgersa, zatim sam bio 2 godine u prvom timu Balmejn Tajgersa, a posle toga sam otišao u St. George Dragonse i Penrith Panterse. Bio sam deo prvog tima tokom 5 sezona u Australiji i posle toga sam otišao u Francusku gde sam proveo 3 godine u Tuluzu i godinu dana u Perpinjanu koji sada igra u engleskoj Super Ligi, da bi konačno završio u Engleskoj gde se nalazim već 14 godina. Otišao sam kao trener-igrač, a otišao sam u penziju pre 10 godina i do skoro sam bio trener polu-profesionalne ekipe, ali sam baš napustio tu poziciju.

CK: Koji tim u kome si igrao ti je doneo najviše iskustva?

TP: Mislim da je da je svaki tim u kojem sam igrao bio drugačije iskustvo, svuda je bilo i nekih dobrih i nekih loših stvari. Najvrednije iskustvo su verovatno bili Penrith Pantersi, zato što je to tim u kojem sam odigrao najviše utakmica za prvi tim na najvišem nivou, a kao dete dok odrastate ono što najviše želite je da budete igrač prvog tima jedne NRL ekipe, a to sam uspeo da postignem u Penrith-u i to ne mali broj puta, tako da je to bilo iskustvo o kojem sa verovatno najviše uživao. Kada igrate za prvi tim naučite mnogo više jer redovno igrate sa boljim igračima, a uz to smo imali i velike pobede protiv nekih velikih ekipa, tako da sam tamo imao neka stvarno dobra iskustva.

CK: Kako si započeo svoju trenersku karijeru?

TP: Otišao sam u Englesku kao igrač, ali sam se povredio već posle dve utakmice. Trener kojeg smo imali u Koventri Bers-ima je bio, da kažem, prilično amaterski i ja sam osećao da bi mogao da pružim mnogo i sa trenerske strane. Na početku sam radio kao pomoćnik, ali mislim da je trener i sam uvideo da znam mnogo više od njega i odlučio je da ode. Tako sam ušao u trenerski posao malo brže nego što sam očekivao, tako da sam naredne 3 godine bio i trener i igrač. Bilo mi je jako teško da budem na terenu i istovremeno donosim odluke dok igram, to je bilo baš izazovno. Verovatno najteža stvar je kombinovati te dve stvari u isto vreme. Onda sam preuzeo samo trenersku ulogu kako bi mogao da se potpuno fokusiram na trenersku stranu posla i nisam morao da brinem o igranju ili kako ću morati da treniram jako kako bi bio u dovoljno dobroj formi da mogu da pružim dobre partije za tim. Zato sam odustao od igranja sa 30 godina, nisam bio ni previše star.

CK: Kako iz tvog ugla izgleda ragbi liga u Srbiji?

TP: Potrebno je dosta rada, daleko je od ragbi lige koja se igra u Australiji ili Engleskoj, ali dok god postoje strastveni ljudi koji guraju sport u napred i dok god ima strastvenih igrača koji su veoma posvećeni mislim da igra samo može da napreduje. Bio sam ovde 2005. i proveo sam par dana. Mislim da su od tada povišeni standardi i očigledno ima više timova koji igraju ragbi ligu što je dobra stvar, a mislim i da je nacionalni tim Srbije takođe napredovao. Potrebno je da postoji jače takmičenje u Srbiji kako bi igrači napredovali, što će ojačati i nacionalni tim. Ako postoji tim (odavde) koji igra u Engleskoj to može samo da donese dobro srpskoj ragbi ligi, a takođe i internacionalnoj igri, a to je ono na čemu Colin i Crvena zvezda rade kada je reč o dugoročnim planovima, zato što igrači moraju da igraju na visokom nivou iz nedelje u nedelju. Ako imate priliku da dovedete prekookeanske igrače kod vas to će unaprediti i srpske igrače koji igraju sa njima iz nedelje u nedelju.

CK: Koja su po tvom mišljenju dostignuća Crvene zvezde?

TP: Održao sam samo dva treninga sa Zvezdom i po mom mišljenju imate neke igrače koji bi mogli da igraju League 1 u Engleskoj. Po onome što sam do sada video očigledno je potrebno više posvećenosti igrača da redovno učestvuju u treninzima i posvećenosti igrača utakmicama. Ako je takmičenje mnogo redovnije, ako se stalno igraju utakmice i igrači stiču rutinu igrajući svake nedelje to će ih gurati i inspirisati da budu bolji. Na terenu vidim da postižete dobre rezultate, pretpostavljam da je sada potrebno da sredite strukturu kluba van terena. To je takođe veoma važno, kao i trening, imati iste igrače na svakom treningu, imati ustaljenu bazu za treninge. Ako tako neke stvari mogu biti postignute klub može samo da ide napred i to brzinom svetlosti.

CK: S obzirom da je bila aktuelna tema u skorije vreme i početak je Svetskog Kupa reci nam šta ti misliš o tome što ragbi liga još uvek nije priznata kao međunarodni sport?

TP: Pristrasan sam, mislim da je odlična igra, ali svi znamo da nije međunarodna igra kao što je to ragbi unija (ragbi 15). Nema toliko ekipa, nema toliko zemalja koje igraju, a na Svetskom Kupu većinu reprezentacija čine igrači rođeni u Australiji i Engleskoj (sa poreklom iz zemlje za koju nastupaju). Imate Škotsku, imate Irsku koje su sastavljene od pretežno engleskih igrača, pa imate Liban, imate Italiju koji su sastavljeni pretežno od igrača iz Australije. To je nešto o čemu može da se raspravlja, ali ti igrači jačaju ekipe i čine takmičenje zanimljivijim što sa druge strane mora da bude dobra stvar. Ako odaberete lokalne igrače, igrače koji su ponikli u domaćim ligama, Italija bi gubila, utakmica između Italije i Libana ne bi bila, tog standarda, Irska bi takođe gubila i takve stvari, tako da treba pronaći neku sredinu. Zato su promenili pravila o kvalifikovanosti igrača za Svetski Kup, tako da možete da igrate za naciju prvog ranga, a posle toga vam je dozvoljeno da igrate za naciju drugog ranga na Svetskom Kupu, tako da su neki australijski igrači odlučili da igraju za Tongu i neki Novozelanđani su odlučili da igraju za Tongu zbog svojih porodičnih veza. Te ekipe su bolje zbog takvih stvari. To je dobro za igru, ali i verovatno maskira neke probleme koji postoje u međunarodnoj igri i pokazuje kako bi ona morala da bude mnogo bolja. Najbolji primer za to je kada se reprezentacija Srbije sačinjena pretežno od igrača iz Srbije sastala sa reprezentacijom Italije sastavljene takođe od lokalnih Italijana ili (sa reprezentacijom Irske) od lokalnih Iraca, Srbija je pobeđivala ubedljivo, ali stavite ih da igraju protiv Italije sačinjene od Australijanaca ili Irske sačinjene od Engleza onda život postaje težak, tako da je sve u pronalaženju te sredine i žao mi je Srbije zato što nema mnogo Srba koji igraju ragbi ligu u Engleskoj ili Australiji i koji mogu da dobiju poziv i poboljšaju tim. Braća Trbojević sada već igraju za Australiju, tako da je stvar jako teška i žao mi je srpske ragbi lige u tom smislu.

CK: To bi moglo da se promeni u narednih 10 godina?

TP: Potrebno je da srpski igrači igraju na visokom nivou i to samo može da ih unapredi. Opet, postoji taj problem što nemate mogućnost da pošaljete igrače u Englesku ili Australiju gde je teško dobiti pravu vizu, to je prepreka, jer Srbija nije u EU. Čak i francuska reprezentacija ima dosta igrača koji igraju u Engleskoj i koji su možda dovoljno dobri za Super Ligu, ali ipak igraju u Čempionšipu u Engleskoj (za francusku ekipu Toulouse XIII) ili igraju u veoma jakom prvenstvu Francuske. To pravi razliku i to je razlog zašto oni imaju, da kažemo, dobar tim, pošto su izgubili juče (od Libana na Svetskom Kupu). Problem za srpsku ragbi ligu je, ponavljam, taj što je jako teško da pošalju neke od igrača u te bolje zemlje, zemlje u kojima se igra bolja ragbi liga u kojima će oni da napreduju.

CK: U čemu si najviše uživao dok si bio u Beogradu?

TP: Da… Uživao sam! Kao što sam rekao, bio sam u Beogradu već nekoliko puta i uživao sam u ambijentu i atmosferi Beograda, znate, ima odličnih kafića, barova, restorana… To je mesto u kome nije ni malo skupo provoditi vreme, ljudi su veoma prijateljski nastrojeni, a takođe tu su i ljudi koji su strastveni kada je reč o ragbi ligi i to je zašto sam ja ovde. Ne bih bio ovde da nikoga nije briga za ragbi ligu, to bi bilo gubljenje vremena. Tako da, postoje strastveni ljudi u Srbiji i u inostranstvu koji žele da razvijaju srpsku ragbi ligu i Crvenu Zvezdu, a ako ja mogu da odigram bar malu ulogu u tome, za mene će to biti nagrada.

CK: Can you tell me a brief overview of your career as a rugby league player?

TP: I’m from Australia i come through the junior system of Balmain Tigers through the academy, then i spent two years full time at Balmain Tigers and then i went to St George Dragons and Penrith Panthers. So I was in a full time environment for five seasons in Australia before moving to France where i spent 3 years in Toulouse and one year in Perpignan, who are now in the English Super League, before heading to England and I’ve been there ever since, 14 years. I went over as a player manager, player coach, before retiring 10 years ago where i now just now coach a semi-professional team which I’ve just stepped down from recently.

CK: What team that you played in brought the most valuable experience to you?

TP: I think every team I played in has been a different experience, there’s been some good stuff and some bad stuff. Probably the most valuable would’ve been Penrith Panters, because that’s the team I played the most first team (First grade) games, and as a child and growing up you wanna be a first team player at an NRL club and I managed to do that a fair few times at Penrith. So that would probably be the most enjoyable experience, and when you’re playing first team you tend to learn a bit more because your actually playing with the better players regularly, and we had some god wins over some big teams so, you know, there are some great experiences there.

CK: How did your coaching career start?

TP: I went to England as a player and after two games I got injured and the coach that they had at Coventry Bears was quite “amateurish” and I felt that I could give a lot of input to the coaching side of it. So initially i just started to help as an assistant, but i think he found that I knew a lot more than him and he decided to just step down. So I fell into coaching a little bit earlier than I expected so for three years I was a player coach. That was quite difficult to be able to be on the field make the decisions as you’re playing, that was quite challenging. Probably the hardest thing you can do is combining the both at the same time. Then I just took up a coaching role, where I could focus on the coaching side of it not have to worry about playing or training really hard to keep myself in good shape to be a player that could give a lot to the team, so that’s why I stepped away from playing at the age of 30, not too old.

CK: How does rugby league in Serbia look from your perspective?

TP: I mean aah, it needs a lot of work, it’s a long way of rugby league in Australia or England but as long as there’s passionate people driving it forward and there’s passionate players that are very committed I think it can only improve. I was here in 2005 and spent a few days here, I think the standards improved since then and obviously there’s more teams playing the game which is a good thing, and the Serbian national team I think have got better as well. There needs to be a stronger competition within Serbia to improve the players which will improve their national team. If there was a team playing in England that can only be good for Serbian rugby league but also the international game, and that’s what obviously Colin and Red Star are working towards as a long term goal because the players need to be playing at a good level week in week out. If you can have an opportunity to bring some overseas players over that will just improve the Serbian players as well, that are playing with them week in week out.

CK: What do you think are the perspectives of Red Star?

TP: I’ve only taken the two training sessions and there are some players there that in my opinion could play League 1, for what I’ve seen, but obviously there needs to be i guess more commitment from the players to be involved in training all the time, and committed to games and i guess if the competition’s a lot more regular, there’s games all the time, players getting a routine of playing every week that would drive them and inspire them to be better. On the field the results seem good, I guess it’s putting structures in place off the field. That’s really important as well, and the training and having the same players at every training, having a stable training base, and things like that if that can be done the club can only go forward at a rate of knots really.

CK: Since it’s been an issue recently, and it’s the beginning of the World Cup, what are your thoughts on Rugby league still not recognized as a sport internationally?

TP: I’m biased, i think it’s a great game, but we all know it’s not an international game like rugby union, you know, you haven’t got so many teams, so many countries play, and in the World Cup the joint of those countries are made up of English and Australian players. Your Scotlands, your Irelands are made up of predominantly English players, you know, your Lebanon, your Italy are made up of predominantly Australian players. That’s a bit of an issue but i guess having those players in the teams that can make them stronger, and make the competition more competitive is got be a good thing. If you want to pick local players, home grown players, Italy would’ve got beat, well the Italy-Lebanon game wouldn’t have been the same standard, and the Irish team would’ve got beaten as well and things like that so it’s having that balance. So they’ve changed the eligibility rules for the World Cup so you can play for a top tee nation and then you can play for a second tee nation in the World Cup, so some Australian players have chosen to play for Tonga, and some New Zealand players have chosen to play for Tonga because of family ties. That’s made those teams stronger so it’s good for the game but it’s probably masking some underlying issues on the international game how it needs to be a lot better. Prime example is when predominantly Serbian team come up against a (national) team from Italy made up of local Italians or (Ireland team) of local Irish the Serbians would win convincingly, but bring them against Italian team made up of Australians or an Irish team made up of English then life becomes difficult, so it’s getting that balance, and I feel for Serbia because there’s not loads of Serbian rugby league players in England or Australia that you can call on, to improve the team. Obviously the Trbojević brothers are playing for Australia now, so it’s a difficult one and i feel for Serbian rugby league in that sense.

CK: But in perspective that could be changed in next 10 years or so?

TP: Serbian players need to be playing at a high level, and that could only improve them, and again the problem with not being able to send Serbian players to England or Australia where is very difficult for visas, that’s a hindrance, you know, because they’re not in the EU. Even the French team, they have a lot of French players playing in England that may not be good enough to play in Super League but they’re either playing in the Championship in England or they’re playing in a very strong French competition, and that’s the difference and that’s why they’ve got, let’s say, a good quality team, they got beat yesterday (against Lebanon in the World Cup). But that’s what, again, problem with Serbian rugby league is that is difficult to send some players to those better countries, better rugby league playing countries where they’re gonna improve.

CK: What did you enjoy the most in Belgrade?

TP: Yeah… I enjoyed. As I said I’ve been to Belgrade a several times and I enjoyed the atmosphere and the ambiance of Belgrade, you know, there’s great cafe’s, bars, restaurants… It’s a very inexpensive place to spend time, the people are very friendly, and there’s passionate people about rugby league, and that’s why I’m here, you know, I wouldn’t have come over if nobody cared about rugby league, it’ll be a waste of time. So there’s passionate people in Serbia and abroad that wanna develop Serbian rugby league and Red Star, and if I can play just a small part of that, that would be rewarding for me.