Takmičenje u Balkan Super Ligi počinje sledećeg meseca kada će se petnaest klubova iz sedam različitih zemalja širom Jugo-istočne Evrope boriti za prestižnu titulu. 

Oko 300 igrača iz Srbije, Grčke, Turske, Bosne i Hercegovine, Albanije i Crne Gore će razgaziti svoje kopačke tokom BSL 2018. što će biti veliki podstrek za ovaj sport na Balkanu.

Elitno klupsko takmičenje je u svojoj drugoj godini postojanja, pošto su se sedam ekipa takmičile za trofej u 2017. Partizan je osvojio prvi trofej u istoriji pobedivši velike rivale Crvenu zvezdu nakon velike borbe u prošlogodišnjem finalu.

“Naš najveći rival će definitivno biti Partizan, takođe vidimo veliki napredak kod Turaka, a očekujemo i jake utakmice od Grčkih timova u 2018.“ Rekao je australijski biznismen.

Dok je Pavlović uzbuđen oko budućnosti BSL on veruje da će ona vremenom postati takmičenje drugog ranga.

„U budućnosti evropska ragbi liga mora da se sastoji iz tri nivoa: Domaći i osnovni nivo, zatim regionalna takmičenja kao što je BSL, Baltik, Mediteran, Skandinavija, Centralna Evropa itd. i najviši nivo sa osam najboljih ekipa iz svih regiona.“

Pavlović je rekao da je primio brojne poruke u kojima se izražava interesovanje za učestvovanje u BSL iz zemalja koje nisu iz ovog regiona, što pokazuje da se širi interesovanje za sportom.

„Ove sezone primili smo aplikacije iz Rusije, Libana i Južne Afrike. Ovo je regionalno takmičenje tako da nismo mogli da ih prihvatimo, ali je očigledno da je ragbi ligi potrebno evropsko klupsko takmičenje na jakom nivou.“

Balkan Super Liga počinje za vikend 17/18 marta u Beogradu kada će se lokalne ekipe Radnički i Dorćol sastati sa Vitezom i Ratnicima iz Banjaluke.

Sa osam novih timova koji će se priključiti Balkan Super Ligi postoji neizvesnost oko nivoa veštine igrača koji dolaze iz zemalja koje su nove u svetu ragbi lige.

U svakom slučaju administrator Dragan Pavlović filozofski je odgovorio da bi mogućnost velike rezultatske razlike na terenu mogla da utiče na umanjenje važnosti ovog takmičenja.

“Naš najveći problem je nizak nivo pojedinih klubova i nedostatak novca. Malo je frustrirajuće putovati 1000km i pobediti protivnika sa 100 poena razlike.“

„U početku moramo biti jako realni, sa obe noge čvrsto na zemlji. Moramo ostati fokusirani i polako podizati nivo (igre).“

Klubovi iz Srbije će ponovo početi takmičenje kao favoriti u 2018.

Srpsko domaće prvenstvo se smatra najjačim u regionu, a ono okuplja oko 600 aktivnih igrača, osam seniorskih klubova i takmičenja za mlade i to za mlađe od 12 godina pa sve do mlađih od 18 godina.

Crvena zvezda je preduzela potrebne korake kako bi osvetila svoj poraz u finalu BSL-a sa impresivno odrađenom pred-sezonom. Klub je za 2018. ugrabio iskusnog australijskog trenera Trev Smita i bivšeg američkog fudbalera i igrača koji je bio na probi u Toronto Wolfpack-u Monte Gadisa.

Direktor i finansijska podrška kluba Kolin Klejveg insistira na tome da klub „ne želi da kupi gomilu trofeja“.

“Regrutovali smo dobre internacionalne igrače koji će unaprediti naše veštine. Nećemo da regrutujemo igrače koji će prosto oduvati lokalne ekipe.”

Trev Smit je važan dodatak ekipi. Unapređivanje trenera I infrastructure je ključno ne samo za kratkoročne uspehe već posebno za našu dugoročnu viziju sporta.

„Srpski igrači imaju potencijal da igraju na višem nivou. Mi želimo da pretvorimo taj potencijal u stvarnost.“

Klubovi koji će učestvovati u Balkan Super Ligi 2018:

Srbija: Partizan, Crvena zvezda, Dorćol, Radnički Beograd i Radnički Niš

Grčka: Aris Eagles, Patras Panthers i Rodos Knights

Turska: Kadikoj Bulls i Bilgi Badgers

Bosna i Hercegovina: FIS Vitez i Banja Luka Ratnici

Bugarska: Lokomotiva Sofija

Albanija: RC Tirana

Crna Gora: RC Bar

Tekst pisao: Stuart McLennan 

Izvor:Everything Rugby League

Balkan Super League to Set the Platform for Bigger Things in Europe

The Balkan Super League (BSL) competition will kick off next month when fifteen club sides from seven different countries across South Eastern Europe battle it out for the prestigious title.

Around 300 players from Serbia, Greece, Turkey, Bosnia and Herzegovina, Albania and Montenegro will lace up the boots in the 2018 BSL in a major boost for the game in the Balkan states.

The elite club competition is in its second year of existence after seven teams competed for the prize in 2017. Serbian club Partizan Belgrade took out the inaugural title defeating fellow countrymen and arch rivals Red Star in a closely fought final last year.

With eight new teams entering the League there is uncertainty around the skill level of players from the countries new to rugby league.

However competition administrator Dragan Pavlovic is philosophical about the possibility of large score lines diminishing the status of the competition.

“Our main problem is the low (skill) level of some clubs and lack of money. It’s a little frustrating to travel 1000km and beat opponents by 100 points.

“In the beginning we must be very realistic with both feet on the ground. We must stay focused and slowly raise the level.”

Serbian clubs will again start favorites in 2018.

The Serbian domestic league is considered the strongest in the region boasting approximately six hundred active players, eight senior clubs and youth team competitions from under 12s to under 18s.

Red Star Belgrade has taken steps to avenge their BSL final loss with an impressive pre-season build up. The club has snared experienced Australian coach Trev Smith and ex American Football player and Toronto Wolfpack trialist Monte Gaddis for 2018.

Club Director and financial backer Colin Kleyweg insists that the club “don’t want to buy a series of trophies.”

“We have recruited well and intentionally to improve our skills. We are not recruiting players to blow away local sides.

“Trev Smith is an important addition to the team. Improving our coaching and infrastructure is vital not only to short term performance but also to our long-term vision for the game.

“The Serbian players have the potential to play at higher levels. We want to turn the potential into actual.

“Our main rivals will definitely be Partizan and we see improvement from the Turkish and expect strong competition from the Greek teams in 2018,” the Australian businessman said.

While Pavlovic is excited about the future of BSL he believes it will eventually become a second tier competition.

“In the future European amateur rugby league must have three levels: domestic as the basic level, then regional competitions such as BSL, Baltic, Mediterranean, Scandinavian, Central Europe etc and a top level with the eight best clubs from all regions.”

Pavlovic said he received a number of expressions of interest to play in the BSL from countries outside of the region in a testament to the widening interest in the game.

“This season we received applications from Russia, Lebanon and South Africa. Ours is a regional championship so we could not accept them but it is obvious that rugby league needs a European club competition on a big level.”

The BSL will commence on the weekend of 17/18 March in Belgrade with local sides Radnicki and Dorcol clashing with Vitez and Warriors Banja Luca from Bosnia and Herzegovina.

Participating Clubs in the 2018 Balkan Super League

Serbia – Partizan, Red Star, Dorcol, Radnicki and Radnicki Nis
Greece – Aris Eagles, Patras Panthers and Rhodes Knights
Turkey – Kadikoy Bulls and Bilgi Badgers
Bosnia and Herzegovina – FIS Vitez and Banja Luka Warriors
Bulgaria – Lokomotiv Sofia
Albania – RC Tirana
Montenegro – RC Bar

Follow the writer: Stuart McLennan
Source: Everything Rugby League

Novim duelom najvećih rivala otvorena je sezona u ragbiju 13.

Crvena zvezda kao osvajač Prvenstva Srbije i Partizan kao osvajač Kupa Srbije u 2017. tradicionalno su započeli sezonu utakmicom Super Kupa Srbije.

Posle uvodnog ispitivanja snaga Zvezda dolazi u vodstvo od 6:0, a igrači Partizana već u sledećem napadu opasnom odbranom pokazuju da će ovo biti još jedna napeta i gusta utakmica, ali novo pojačanje Zvezde reprezentativac Škotske Sem Heron nije dao da ga isprovociraju pa su crveno-beli strpljivo čekali šanse za vodstvo od 18:0. Pri postizanju jednog od eseja igrač Partizana Leo Dodić dobija isključenje od 10 minuta, a Zvezda ne uspeva da iskoristi igrača više da se još više odlepi protivniku.

Početkom drugog poluvremena Partizan se približava na 20-14, ali posle prodora od 70 metara i eseja Džeka O’Brajana, povratnika u klub nakon epizode u Francuskom Salonu Vladimir Milutinović zaslužuje još jedno isključenje posle kojeg crno-beli nisu mogli da se vrate u igru pošto su ubrzo usledili novi poeni Zvezde spektakularnim prodorom Žujića i ponovo strpljivom timskom igrom. Zanimljivo je da su talentovani Milutinović i O’Brajan umalo postali saigrači u Salonu, međutim u poslednjem trenutku Milutinović je odložio svoj odlazak, a O’Brajan odlučio da se vrati u Srbiju.

Od uzbuđenja treba napomenuti i kartone koji su dodeljeni Denisu Čengaju (žuti) i Dušanu Milutinoviću (crveni) nakon koškanja koje je nastalo posle još jednog opasnog obaranja crno-belih nad Džekom O’Brajanom, međutim ništa se nije desilo što bi pokvarilo utisak odlične borbene utakmice između dva velika rivala.

Obe ekipe su nastupile bez nekoliko standardnih pojedinaca, a najvrednije pomena je odlazak Miloša Ćalića u Francusku koji se pridružio još jednom bivšem članu crveno-belih Vladici Nikoliću u Vilnevu, klubu iz najelitnijeg francuskog takmičenja. Osim Herona i O’Brajana Zvezda je ove sezone jača i za reprezentativca Srbije Stefana Nedeljkovića, a posebno je zanimljiv i nastup Aleksandra Đorđevića kapitena ragbi 15 ekipe Crvene zvezde. Partizan je od ove godine jači za Miloša Đurkovića koji je imao nekoliko zapaženih partija u reprezentativnom dresu, a ovaj meč je završio ranije zbog povrede.

Crvena zvezda – Partizan 42-26 (20-10)

Beograd 18.02.2018. Stadion: BASK Arena. Gledalaca: 250. Sudija: Radoslav Novaković (Beograd). Pomoćnici: Vladan Kikanović i Aleksandar Kovačević (oba Beograd). Žuti kartoni: Leo Dodić (Partizan) 19 minut, Vladimir Milutinović (Partizan) 46 minut, Denis Čengaj (Crvena zvezda) 75 minut. Crveni karton: Dušan Milutinović (Partizan) 75 minut.

Poeni za Crvenu zvezdu: Eseji 7 – Rajko Trifunović 10 min, Stefan Nikolić 19 min, Denis Čengaj 21 min, Džeko OBrajan 45 min, Nenad Žujić 52 min, Miloš Zogović  56 min, Vojislav Dedić 59 min. Golovi: Vojislav Dedić 7/8

Poeni za Partizan: Eseji 5 – Miloš Đurković 23 min, Ronaldo Bitići 39 min, Dario Abidinović 42 min, Dušan Milutinović 72 min, Mihajlo Ilić 80 min. Golovi: Džavid Jašari 3/5

CRVENA ZVEZDA: Miloš ZOGOVIĆ, Rajko TRIFUNOVIĆ, Denis ČENGAJ, Petar MILANOVIĆ, Vuk ŠTRBAC, Stefan NIKOLIĆ, Vojislav DEDIĆ, Slobodan MILENKOVIĆ, Vladislav DEDIĆ, Nenad ŽUJIĆ, Aleksandar ĐORĐEVIĆ, Stefan NEDELjKOVIĆ, Džek O BRAJAN. Rezerve: Ilija KRSTIĆ, Adam PAVLOVIĆ, Sam HERON, Slobodan MANAK.

PARTIZAN: Mihajlo ILIĆ, Dario ABIDINOVIĆ, Džavid JAŠARI, Pavle VOJINOVIĆ, Leo DODIĆ, Vladimir MILUTINOVIĆ, Aleksa MILKOVIĆ, Ronaldo BITIĆI, Dušan MILUTINOVIĆ, Branko ČARAPIĆ, Nikola SRBLjANIN, Vlado KUŠIĆ, Denis BAJRAMI. Rezerve: Žarko KOVAČEVIĆ, Mihajlo STOILjKOVIĆ, Miloš ĐURKOVIĆ.

Sa velikim uzbuđenjem obaveštavamo vas da je novi trener Ragbi liga kluba Crvena zvezda Australijanac Trev Smit.

Očekivanja su velika jer prvi put dovodimo trenera koji će nam preneti iskustvo koje je stekao radeći u klubovima iz Australije, zemlje koja je apsolutni lider u našem sportu. Dolazak Treva je još jedan dokaz da se u klubu radi punom parom i da se stvari odvijaju baš kako je planirano na putu ka evropskom vrhu. Korak po korak idemo ka ostvarenju velikih potencijala koje su mnogi stručnjaci prepoznali u našim igračima i velikih ambicija koje smo već isticali.

Najveći trenerski uspeh koji je Trev Smith ostvario je osvajanje Ron Massey kupa u Novom Južnom Velsu sa ekipom Mountis-a. Osim svog znanja na terenu klub će sa Trevom imati i veliku medijsku podršku, s obzirom da je on prvi čovek jednog od vodećih svetskih portala Serious About Rugby League, tako da će ceo svet imati priliku da čuje fantastičnu priču Ragbi liga kluba Crvena zvezda.

Prvo veliko pojačanje za sezonu 2018 je Amerikanac Lamonte Monte Gadis!

Monte dolazi iz Klivlenda i počeo je karijeru kao američki fudbaler gde je stekao neverovatne atletske sposobnosti koje želi da prenese u ragbi ligu.

Njegove ambicije su velike, a u svet ragbija je ušao dolaskom na probu u klub kojem se ceo svet ragbi lige divi – Toronto Wolfpack. Klub iz Toronta učestvuje u engleskoj ligi i prvi je klub na svetu koji putuje preko okeana kako bi igrao svoje utakmice. Iako je izostao iz tima Monte je po rečima čelnika kluba drastično napredovao, a njegova priča je zapažena od strane Wolfpack-ovog reality TV-a i čuvenog Rugby AM portala tako da je njegovo prijateljstvo sa Kanađanima čvrsto utemeljeno i nije isključen njegov povratak među Vukove.

Ipak, Monteu se ukazala prilika da nastupa u još jednom klubu koji ima ambicije da nastupa u engleskoj ligi – Crvenoj zvezdi. Ambicije su se poklopile, a Monteove liderske sposobnosti i iskustvo sa timom iz Toronta su upravo ono što je Zvezdi potrebno u ovom trenutku za ostvarenje velikih ciljeva tako da ćemo imati inostrano pojačanje na polu-profesionalnom nivou, a to je samo početak.

Kako sam kaže želi da prenese iskustvo i način treninga igračima ragbija, pa i igračima Crvene zvezde, a takođe ima veliku želju da pomogne da još veći broj mladih pronađe put od američkog fudbala do ragbija.

Sigurni smo da će Crvena zvezda biti odskočna daska za njegove snove i da ćemo zajedno napisati još jedno lepo poglavlje njegove priče, a Monte je svakako jedna od prvih stranica velike priče koje će ispisati Crvena Zvezda.

Budi i ti deo budućnosti, budi deo Zvezdine Armije!

First big signing for 2018 is the American Lamonte Monte Gaddis!

Monte is from Cleveland where he started his career as an American football player. He gained his popularity by standing for 3 days in front of the stadium of local NFL team, with a jersey and a creative sign on a piece of paper. On the third morning he was aproached by one of the clubs chairmans when Monte explained that he thinks he is good enough and wants a trial with Cleveland Browns. Monte now wants his persistence and incredible athletic abilities that he gained trough hard work with american football to show in rugby league.

His ambitions are big, and in the world of rugby league he came through trials at the club that the whole world of rugby league admires –Toronto Wolfpack.Toronto club plays in English League 1, and they are the first team to travel across the ocean to play their games.Although he did not make the team , his development was huge, by the words of Wolfpacks coaches, and his story was highly noticed by Wolfpacks reality TV and the famous Rugby AM, so his friendship with the Canadians is firm, and his comeback to the Pack is still an option.

Za RLK Crvena zvezda govori legendarni Bill Ashurst!

1. Kakav je vaš utisak o Svetskom prvenstvu nakon finala?
Veoma sam impresioniran timovima južne hemisfere, tj. Australijom, Tongom, Fidžijem itd. Što samo pokazuje da, osim Engleske koja je napravila sjajan napor i rezultat (i pored poraza) u finalu, više uvoznih igrača, više finansija, ali pre svega prijatelja, može samo da pomogne novim nacijama na svetskoj pozornici u nastojanju da uspeju i napreduju u svakom pogledu naše odlične igre.

 
2. Igrali ste u tri različite dekade, 60-ih, 70-ih i 80-ih. Kako vidite savremenu igru u poređenju sa tadašnjim ragbijem?
Po mom mišljenju, savremena igra je daleko brža, daleko više atletska, ali u poređenju sa mojom erom u odnosu na faktor veštine igre sa loptom nema poređenja. Verovatno zbog razloga što smo imali specijalizovanog igrača na svakoj poziciji, uglavnom na najvažnijim – taloner, otvarač i demi. Dakle, te su veštine generisane preko ovih igrača, ali sada svako pokušava da igra svaku poziciju, tako da je previše pažnje na odbrani, a ne na napadu.
 
3. Posetili ste Srbiju Engleskim Lajonhartsima 2016. godine. Kakvi su vaši utisci o srpskom ragbiju uopšteno gledano?
Bio sam impresioniran vidjenim u Srbiji. Imate dosta dobrih mladih igrača koji dolaze do nacionalnog tima, pa ako to stavite zajedno sa fantastičnim entuzijazmom ljudi koji vode sport, samo je pitanje vremena dok se ne probijete u završne faze Svetskog prvenstva.
 
4. Da li mislite da bi neki igrači iz Srbije mogli igrati u Engleskoj?
Verovatno neki igrači mogu doći do Super Lige koristeći diviziju 1 ili 2 kao odskočnu dasku za učenje ragbi zanata, kako što sam već pomenuo, i jednog dana će se i to desiti kasnije ili pre. Srećno onima koji to pokušavaju.
 
5. Po vašem mišljenju, koji je ključ za pravilan razvoj igrača?

Ključno za razvoj igrača je da počne da trenira u ranom uzrastu, sa trenerom koji mu omogućava zabavu dok uči. Trener treba da tretira svakog član svog tima podjednako, da razume da pobeda nije sve. To će doći prirodno, kako godine prolaze i verovali ili ne igrači će pomoći jedan drugom da se međusobno razvijaju.


6. Recite nam nekoliko stvari o vašoj autobiografiji i kakvoj prijem i priznanje ste dobili u Engleskoj?
Veoma sam zadovoljan načinom prodaje moje knjige koja se još uvek prodaje. Priča priču o tome kako ponekad nisam uspeo, ponekad uspeo, smejao se, plakao, ali pre svega postoji određeno poglavlje koje znam, na osnovu odgovora i pisama čitalaca, da je pomoglo dosta ljudi.
 
7. Ko je vaš omiljeni igrač svih vremena?
Moj omiljeni igrač, ne volim da priznam, bio je Ozi (smeh). Njegovo ime je bilo Artur Bitson; veličanstveni primerak, čudesan sa loptom, čvrst kao tikovina, sa mnogo tempa. Nisam video ni jednog boljeg.
 
8. Šta je sa savremenim igračima? Ko je najbolji trenutno po vama?
Ja idem u Australiju svake godine, prijatelji mi plate put, i imao sam zadovoljstvo da se sastanem sa Thurstonom, Smithom, Cronkom, Moilanom i ostalim super zvezdama naše odlične igre, ali ipak po mom mišljenju oni se ne upoređuju sa igračima kao što su bili Marfi ili Milvard, Reilli, Ashurst, mala šala naravno, iz moje ere, ali to je samo moje mišljenje.
 
9. Ko je bio vaš najveći rival ili klub?
Uvek je bio i uvek će biti ST HELENS. Tada sam ih mrzeo i sada ih mrzim … dovoljno sam rekao o tome (smeje se).
 
10. Bili ste poznati kao veoma uspešan poenter i veoma uzbudljiv igrač za gledanje. Koji bi bio vaš omiljeni esej svih vremena koji ste postigli, ako bi morali odabrati jedan?
Mislim da je to bila moja treća utakmica u prvom timu Vigana. Imao sam 18 godina. Igrali smo važnu utakmicu na Craven Parku protiv Hull Kingston Roversa. Ja sam postigao ne samo jedan, već tri eseja, ali i 6 golova i postigao svih 18 poena za odličnu pobedu. Nije bilo loše za jednog klinca (smeh).
 
11. Da li imate neku poruku za mlade igrače iz Srbije?

Kao što znate, ja sam trenirao mnogo mladića i mnogo profesionalaca u mojoj karijeri, i imam jednu stvar koju im kažem, naročito mladima, a to je da uvek veruješ u sebe i svoje sposobnosti. Jedini način na koji možete da primetite reči “mogu postići” je da uvek znate da možete, i kada stavite ne ispred toga to znači da nikada nećete postići. Verujte da možete i možete; verujte da ne možete i nikad nećete moći. Voli vas sve, BILL


1. What is your impression of the World Cup after the final?
Very impressed with the southern hemisphere teams, i.e., Australia, Tonga, Fiji etc. It just goes to show that, apart from England who put up a fabulous effort in the final, more imports, more finances, but above all more friendlies, can only help the emerging nations prosper and improve in every facet of our great game.
 
2. You played in three different decades, the ‘60s, ‘70s and ‘80s. How do you see the modern game compared to back then?
In my opinion the modern game is far quicker, far more athletic, but compared to my era with regard to the ball skill factor there is no comparison. Possibly for the reason we had a specialist player in every position, mainly in the most important ones – hooker, stand-off and scrum-half. So there the skills were generated through these players, but now anyone tries to play anywhere, so too much attention is on defence and not attack.
 
3. You visited Serbia with England Lionhearts in 2016. What are your impressions of Serbian rugby league in general?
I was very impressed with the set up in Serbia. You have quite a few good young players coming through to the national team, so if you put that together with the fantastic enthusiasm of the people that run the game it’s only a matter of time until you could break through to the World Cup finals stages.
 
4. Do you think that some of the players from Serbia could make it in England?
Possibly some players can come into Super League by using div1 or 2 as stepping stones to learn the trade, as is said, and one day you never know. Good luck to those who attempt it.


5. In your opinion, what is the key for the proper development of a player?
The key to development of a player must begin at an early age, with a coach who allows them to have fun whilst learning. He should treat every member of his team the same, let them understand that winning isn’t everything. That will come naturally as the years go by, and believe it or not the players will help to develop each other.
 
6. Tell us a few things about your autobiography and what kind of reception and recognition it received in England?
I am very pleased with the way my book has sold and is still selling. It tells a story of how at times I failed, sometimes succeeded, laughed, cried, but most of all there’s a specific chapter that I know, by their response, has helped quite a few people.
 
7. Who is your favourite player of all time?
My favourite player, I don’t like admitting, was an Aussie (laughs). His name was Arthur Beetson; a magnificent specimen, a fabulous ball handler, tough as teak, with lots of pace. I haven’t seen one better.
 
8. How about the modern-day players; who do you think is best?
I go to Australia every year, by the way paid for by friends, and have had the pleasure of meeting up with Thurston, Smith, Cronk, Moylan and other superstars of our great game, but yet in my opinion they don’t compare to the likes of Murphy or Millward, Reilly, Ashurst, tongue in cheek, from my era, but that’s only my opinion.
 
9. Who was your biggest rival player or club?
Always was and always will be ST HELENS. Hated them then and hate them now… nuff said on that (laughs).
 
10. You were known as a prolific try scorer and very exciting player to watch. What would be your favourite try of all time that you scored, if you had to pick one?
I think it was my third game in the first team at Wigan. I was 18 years old. We played an important cup game at Craven Park against Hull KR. I scored not one but three tries, and also kicked 6 goals and scored all 18 points for a great win. Not bad for a kid (laughs).
 
11. Do you have any message for young players from Serbia?
As you know, I have coached many a youngster and many a professional in my career, and there is one thing I say to them, especially from an early age, and that’s always believe in yourself and your ability. The only way you can notice the words ‘can achieve’ is always to know that you can, ever put a ‘t’ on the end of can, or that means you’ll never achieve. Believe you can and you can; believe you can’t and you never can. Love you all, BILL
 


Sezona 2017 je gotova, a čini se kao najduža u modernom dobu ovog sporta u Srbiji.

Sistem i kalendar takmičenja su i ove godine bili specifični u odnosu na prethodne godine, ali neke stvari ostaju iste.

Prva stvar koju moramo da primetimo je da dve ekipekoje su prošle godine počele sezonu u prvoj ligi ove godine uopšte nisu u sistemu takmičenja, od kojih je jedna od ekipa godinama standardni član prve lige Srbije – Radnički Nova Pazova, a druga ekipa Tašmajdan Tigrovi koji su takođe u početku imali velike ambicije i što je još važnije za naš sport – brojnu publiku.

Druga stvar oko koje se svi pitamo od početka sezone je promena ekipa u A i B grupi na pola sezone. Ekipa koja je na poslednjem mestu u A grupi na kraju prvog dela sezone ispada u B grupu, a njeno mesto popunjava prva ekipa iz B grupe. Na samom početku sezone svi su mislili da je potpuno predvidivo da će Radnički iz Niša ispasti iz A grupe, a da će njihovo mesto popuniti imenjak sa Novog Beograda. Čemu služi ova promena?

Radnički iz Niša je sve iznenadio i pobedama nad dve ekipe iz “velike trojke”bio jako blizu opstanka u A grupi i od predvidivog nastalo je nešto potpuno šokantno, a tome su doprinele i velike oscilacije u igri i sastavu ekipe Dorćola. Posle dugogodišnje dominacije Dorćola nepredvidivo je baš ono što je potrebno srpskoj ragbi ligi. U svakom slučaju napredak Nišlija je očigledan u svakom pogledu, ne samo na terenu. Medijska zastupljenost i isticanje šampionskih ambicija izbijaju u prvi plan i zaista su nešto osvežavajuće, a utakmiceprotiv njih bile su pravo uživanje. Prvi put imamo ekipu koja nije iz Beograda, a jasno ističe šampionske ambicije. Takva ekipa se na pola sezone odjednom više ne takmiči u A grupi i njihovo mesto zauzima ekipa iz manje-više razvojne B grupe u kojoj se godinama izdvaja Radnički sa Novog Beograda, pa je tako bilo i ovaj put.

Sada se vraćamo na priču o dve ekipe koje se više ne takmiče –Tašmajdan Tigrovi i ponovo Radnički, ali iz Nove Pazove.

Između ove dve ekipe je počelo da nastaje pravo sportsko rivalstvo, viđali smo neke od najneizvesnijih utakmica što u regularnom delu prvenstva, što u direktnoj borbi za opstanak i toga odjednom više nema. U čemu je problem?

Obe ekipe su počele takmičenje u prvoj ligi, ali nisu ga završile i obe ekipe su ugasile svoje seniorske ekipe, zauvek ili privremeno. Kako je problem nastao?

Očigledno obe ekipe nisu bile dorasle takmičenju u prvoj ligi u datom trenutku, ne toliko zbog samog kvaliteta sastava, već najviše zbog nedovoljnog broja igrača u sastavu, na prvi pogled. U tom trenutku Radnički NP ima juniorsku ekipu, Tigrovi nemaju, ali imaju nekoliko igrača koji su napunili 16 godina i stekli su pravo nastupa za prvi tim. Već posle 2. kola ekipe objavljuju da ne mogu da izdrže sezonu do kraja i da nemaju dovoljno igrača da nastave takmičenje. Evo šta je suštinski problem.

Pre dve sezone takođe smo imali 6 ekipa u prvoj ligi i sve ekipe su uspele da naizgled bez problema završe svoju sezonu (te godine su Tigrovi nastupili protiv Partizana sa samo 11 igrača). To je bio prvi putda imamo 6 ekipa u prvoj ligi i to zaista lepo izgleda i ima mnogo prednosti, ali ne po svaku cenu. Radnički NP verovatno nije ni želeo da nastupa u prvoj ligi, a njihovi najbolji igrači su izrazili želju da nastupaju za ‘’jače” klubove, što su i uradili,ali tek kada se njihova matična ekipa “raspala”. Dakle to objašnjava ono od malopre -ne po svaku cenu. Stvari se neprestano menjaju. Ragbi je amaterski sport, ljudi imaju svoje poslove sa radnim vremenom koje se često poklapa sa terminima utakmica i treninga itd. Ono što je potrebno da se desi je da klubovi i savez (Ragbi 13 federacija Srbije) pre početka svake sezone iskomuniciraju o stanju u svojim klubovima i njihovim ambicijama za sledeću sezonu i prema tome odluče u kojoj ligi treba da nastupaju. Ovokažemo jer smatramo da bi oba kluba imala mnogo veću šansu za opstanak da su počeli sezonu 2016. u drugoj ligi. Prvo, klubovi moraju da budu iskreni prema sami sebi, da shvate i kažu u kakvom se stanju nalaze i koja su ima realna dostignuća i što je još važnije dugoročne ambicije. Stanje kod Tigrova se drastično promenilo u odnosu na početne šampionske ambicije i oni, za razliku od Nove Pazove, verovatno nisu bili iskreni prema sebi. To je jako teško uraditi, pre svega priznati samom sebi, a onda i drugimada iako si se izborio za pravo nastupa u prvoj ligi ipak možda ne bi trebao da nastupaš u najjačem takmičenju i što je najvažnije za ovu priču protiv najjačih klubova. Zašto protiv najjačih klubova? Spomenuli smo da su obe ekipe imale neke juniorske igrače, a pouzdano znamo da nijedan mladi igrač Tigrova nije dobio šansu, kao i veliki broj početnika koji su dolazili na treninge, ne znamo kakav je slučaj sa Radničkim NP, ali suština je ista. Kada ekipa nema veliki broj igrača mora da se osloni na igrače koji su veterani, juniori ili početnici. Kada ekipa nastupa u prvoj ligi imate priliku da igrate protiv igrača koji su pre svega fizički na polu-profesionalnom nivou i ne bi bilo moralno da stavite jednog mladića od 16 godina protiv jednog Čakija, Sajle, Steve, braće Milutinović. Isti je slučaj sa početnicima, a sa veteranima je malo drugačije. Pričamo iskreno i o temama o kojima smo pričali sa predstavnicima svih ovih grupa ljudi koje spominjemo. Sada prelazimo na ‘’veterane’’, dakle veteranima smatramo sve one koji imaju određeno iskustvo, ali ragbi im nije primaran u zivotu (možda im je nekada bio), nisu dovoljno ili uopšte posvećeni treningu iz xy razloga, nemaju ambiciju ili mogućnost da previše napreduju i izbore se za mesto u reprezentaciji, ali vole ragbi i rado bi ga igrali –ali ne protiv Steve, Sajle, Čakija, braće Milutinović. Isti slučaj je i sa juniorima i svim vrstama početnika. Neko je ovo morao da kaže, a mi smo pričali o ovome sa mnogim ljudima koji su nam to otvoreno rekli, ali najveći je problem sa onim ljudima koji to nisu otvoreno rekli, ali to zaista misle. Možda ni oni nisu toga svesni, ali duboko u sebi to zaista misle. Možda i ne toliko duboko, ali to ne treba da bude i nije nikakva sramota. Ragbi je kontaktni sport i razlike u nivou igre i fizičke spreme su velike, a povrede mogu da budu opasne ako ne znamo gde nam je granica. Tako dolazi do slučaja da ekipa treba da igra protiv nekoga iz “velike trojke” i igrači naprasno otkazuju, ne mogu da izađu sa posla, bolesni su, idu na svadbu i svi ostali razlozi koje svi dobro znamo. Mnogi od veterana ne žele da odu sa posla iostanu bez dnevnice, ili bolesni izađu na teren da pomognu ekipi da izgubi 40 umesto 70 poena razlike, a da pri tome mogu da dobiju i poštene “batine”. Zato smatramo da je za obe ekipe bilo bolje da počnu sezonu u drugoj ligi gde veteranima ne bi bio problem da odigraju utakmicu slabijeg intenziteta, početnicima da osete igru i odluče da li je ragbi uopšte sport za njih, a juniorima da se iskale protiv slabijih ekipa, nauče nešto od veteranai kada dođe vreme izađu na megdan najjačim ekipama. Svi znamo da je najvažnija ta prva utakmica, kada jednom nekoga ubacite u vatru posle sve ide mnogo lakše, do trenutkakada jednom ili dva puta neko ne dobije šansu jer se igra protiv jakog protivnika njemu opada moral, samopouzdanje i ljudi se okreću drugim obavezama u životu jer nisu dobili od ragbija ono što su želeli.

Utakmica? E izvini, ali u nedelju baš moram na svadbu…

Obe ekipe o kojima sada konkretno pričamo imale su i reprezentativce koji žele i spremni su da se takmiče na najvišem nivou i napreduju što je više moguće, ali kada odskačete od ostatka ekipe (pre svega po ambicijama) i igrate utakmice koje su unapred izgubljene jako je teško napredovati. Tako su Radnički NP i Tigrovi mogli da igraju drugu ligu, da mladi igrači i početnici dobiju šansu da napreduju, veterani da se izigraju bez bojazni da će biti pregaženi od strane već pomenutih igrača, a da Gak, Nikac, Madža, Žare i svi igrači koji imaju ambiciju da postanu reprezentativci nastupaju za neku od ekipa iz prve lige i kroz jake utakmice dostignu još veći nivo, a istovremeno pomognu svojim matičnim ekipama i mladima da napreduju. E sad, kada spominjemo reprezentaciju tu se otvara novi problem u konkretnoj sezoni 2016. koji se verovatno ponavljao, možda ne u tolikoj meri i kroz ranije sezone. To su termini treninga reprezentacije koji su se jako često podudarali sa treninzima većine ekipa. Kada ključni igrači svih ekipa odu na trening reprezentacije prvo nema ko da vodi treninge, drugo nema dovoljno ljudi na treningu i manje iskusni igrači nemaju od koga da pokupe znanje i steknu neopohodno iskustvo. U tom slučaju napreduje tih nekoliko igrača koji su jezgro ekipe i napreduje reprezentacija u datom trenutku, ali na duže staze ekipe propadaju i mladi igrači koji su ključ uspeha ne dobijaju šansu da igraju i napreduju. Ove godine smo imali slučaj da je reprezentacija imala ukupno 5 treninga, što je takođe jako loše. Moramo da težimo ka tome da igrači koji su već koliko toliko zreli i znaju šta žele imaju svu mogućnost da uđu u ritam treninga na maltene polu-profesionalnom nivou tako što bi različitim danima imali treninge klubova i reprezentacije i tako kroz ciklus od 2 ili 3 godine stvaramo uigranu grupu ljudi na visokom nivou treninga koja istovremeno pomaže svojim ekipama da napreduju i stvaraju nove igrače koji će se priključivati i adaptirati u reprezentativnu grupu.

Poučeni pričom o Novoj Pazovi i Tigrovima sada se vraćamo na početak ovog teksta i sezoni 2017. Ono što nas brine su ponovo rezultati od preko 50 i više poena razlike u drugom delu sezone. U pauzama između prolećnog i jesenjeg dela šampionata dva imenjaka iz Niša i Beograda zamenili su mesta i tako je Radnički Novi Beograd u jesenjem delu sezone nastupao u A grupi. Da li je to zaista bilo potrebno i da li je iko timeprofitirao?

Radnički Novi Beograd je klasičan primer kluba koji ima i mlade igrače, početnike i veterane u svojoj ekipi, godinama su prisutni i igraju lep ragbi sa razumevanjem igre. Ako se ne varamo već im se dešavalo da istupe iz takmičenja u prvoj ligijer su pošteno smatrali da nisu spremni za to, nikada nisu isticali šampionske ambicije i nastup u prvoj ligi bi tada bio samo korak u nazad kao u slučaju Tigrova i Nove Pazove. Možda postoje šampionske ambicije za narednih 5 godina kada stasa odlična generacija njihovih juniora, ali trenutno ne. Da li je Novom Beogradu zaista bilo potrebno da nastupaju u A grupi u ovom delu sezone gde su pretrpeli težak poraz od Partizana u kome su nastupili sa samo 14 igrača, ali i pružili odličan otpor Dorćolu i na kraju pobedili taj Radnički iz Niša sa šampionskim ambicijama. Ako pogledamo rezultate Niša i Novog Beograda vidimo da ekipa iz Niša postiže bolje rezultate protiv Partizana i ostalih “jakih” ekipa nego što to čini ekipa sa Novog Beograda, koja jako dobro igraprotiv ekipa “srednjeg” kvaliteta. Dakle tanka je granica između dva kluba imenjaka, ali upravo u tome leži poenta naše priče.


Ukoliko imate ekipu koja ima šampionske ambicije i igrače koji žele da igraju na reprezentativnom nivou onda im treba omogućiti napredak i nastup protiv najjačih ekipa. Sa druge strane ako imate ekipu sa velikim brojem veterana koje smo već detaljno opisali, početnika i juniora koji tek treba da napreduju onda možda i nije najpametnije staviti ih na megdan najjačim ekipama i ponovoističemo najjačim igračima i da tako izgube mnoge igrače i dožive sudbinu Radničkog iz Nove Pazove i Tašmajdan Tigrova. Sada imamo sličnu situaciju i sa ekipom Dorćola koja na kraju sezone nije izašla na teren protiv Crvene zvezde i pretrpela dva teška poraza od Partizana. Dakle, upravo ono što smo isticali kroz ceo tekst, ukoliko se ne vrate najbolji igrači Dorćol mora dobro da se preispita šta im je činiti u sledećoj sezoni.

Zaključak je da svaki klub mora da popriča sa svojim igračima, sagleda sa čime raspolaže i da se izjasni o svojim ambicijama, da li se klub nalazi u fazi razvoja ili ima šampionske ambicije za tekuću ili bar nerednu godinu i na osnovu toga da igra protiv ekipa istog opredeljenja, a kroz Kup Srbije i prvenstvo Balkana svakako svi dobijaju šansu da se takmiče i protiv najboljih ekipa. Ne želimo da se u narednom periodu ugasi još jedna ekipa koja je godinama prisutna. Jednostavno ako u ekipi nema igrača koji imaju najviše ciljeve ne treba ih stavljati u isti koš sa igračima koji žele da ostvare internacionalne karijere. Bolje je odigrati sezonu u drugoj ligi, sabrati redove i dati šansu mladima i početnicima da se izgrade, nego trpeti teške poraze u prvoj ligi i slušati razne izgovore od strane veterana, a stavljati igrače koji nisu spremni na megdan nekim jako ozbiljnim i nemilosrdnim igračima. Kada osetimo trenutak uvek možemo da kažemo “E spremni smo, ova sezona je naša”…

Neka ragbi liga neprestano raste!

Autor: Stefan Nikolić, RLK Crvena zvezda

Rečnik ragbi lige za početnike

Ragbi Liga / Ragbi 13 rečnik koristimo jer postoje mnogi izrazi I terminologija u ragbiju na engleskom jeziku sa kojima čak ni neki naši igrači nisu u potpunosti upoznati, a koji imaju jako važno značenje za razumevanje igre kod svih igrača I gledaoca Ragbija 13. Mi želimo da vas pre svega upoznamo sa tim terminima a zatim I standardizujemo termine sa istim značenjem na srpskom jeziku kako bi podigli svest I uspostavili ragbi kulturu među igračima I gledaocima Ragbija 13.

Za neke originalne izraze je teško pronaći odgovarajući u srpskom jeziku, za neke niko nikada nije ni pokušao da ih pronađe tako da su se mnogi izrazi na engleskom zadržali i kod naših igrača. Probaćemo da vam najpribližnije dočaramo postojeće termine i predložimo nove izraze I objašnjenja na srpskom. Jedva čekamo da vidimo reakcije igrača na njih.

1. Rugby League – Ragbi liga ili Ragbi 13

Rugby league je zvaničan svetski naziv tako da pravi poznavaoci vole tako da nazivaju ovaj sport i na srpskom jeziku iako je u Srbiji zvanično priznat kao Ragbi 13. Za ragbi ligu govore da je najveća igra od svih – The greatest game of all.

2. Kick off – Šut sa centra

Utakmica počinje šutem sa centra. Lopta se stavlja na postolje na centru igrališta I šutem započinje igra tako da lopta mora da pređe 10 metara od centralne linije, a ekipa koja dođe do lopte započinje svoj set od šest napada. Ukoliko lopta posle šuta ne pređe 10 metara ili izađe direktno u aut dosuđuje se kazna za ekipu koja je primala šut.

3. Set of six – Set

Kada jedna ekipa dođe u posed lopte započinje svoj set od šest napada. Svaki put kada je igrač oboren to je kraj jednog napada, mora da izvede loptu tako što radi takozvani Play-the-Ball i to je početak novog napada. Ukoliko je jedna ekipa oborena šest puta mora da preda loptu protivničkoj ekipi na mestu gde je poslednji put oborena, tako da u šestom napadu obično dolazi do šuta kako bi protivnik započeo svoj set od šest što dalje od naše esej linije. Zapamtili ste – ŠEST

4. Play-the-ball – Izvođenje lopte

Posle svakog obaranja igrač u posedu lopte mora da izvede loptu u stajaćem položaju tako što spusti loptu na zemlju I stopalom je zakotrlja u nazad, posle čega se nastavlja igra tako što jedan od saigrača skuplja loptu sa zemlje. Kod nas se prilično ustalio izraz Plej-d-Bol, tako da češće možemo da čujemo da je neko uradio loš Plej-d-Bol nego da je neko loše izveo loptu.


Play-the-Ball

5. Try – Esej

Osnovni način postizanja poena, glavni cilj I poenta igre. Esej vredi 4 poena I postiže se polaganjem lopte na zemlju tako da postoji pritisak ruke igrača koji postiže esej na loptu u trenutku kada lopta dodiruje zemlju u esej prostoru. Nakon postignutog eseja stičete pravo da postignete dodatna 2 poena šutem na gol – pretvaranjem. Esej je izraz preuzet iz francuskog jezika (Essayer – pokušaj). Nastao je tako što nekada sam esej nije donosio poene, već je samo bio prilika da POKUŠATE da postignete poene šutem na gol. Naš igrač Robi koji je ponikao u klubu iz Kruševca za esej je govorio Skor, a kako se klub u Kruševcu ugasio i Robi navikao na beogradsku reč taj izraz je otišao u zaborav.


Voja Dedić postiže esej

6. Goal line/Try line – Esej linija
Puna bela linija koja se prostire po celoj širini terena i prolazi direktno kroz stative gola na oba kraja terena. Označava početak esej prostora i deo je esej prostora. Esej linija ima tu čudnu moć da igrača sa loptom potpuno raspameti. Čim je ugleda zaboravlja na svet oko sebe, ali ga obično odbrana brzo vraća u stanje realnosti.

7. Dead ball line – Linija mrtve lopte
Sastoji se zapravo od tri linije. Aut linije u esej prostoru I poslednja linija paralelna sa esej linijom čine liniju mrtve lopte, ona označava kraj esej prostora I nije deo esej prostora. Kada lopta na bilo koji način napusti teren kroz liniju mrtve lopte, smatra se da je ona van igre – mrtva lopta.

8. In-goal – Esej prostor

Na oba kraja terena iza esej linija nalazi se esej prostor. Kao što samo ime kaže esej prostor je jedini prostor na terenu u kome je moguće postići esej. Početak esej prostora označava esej linija, koja je deo esej prostora, a kraj esej prostora označava linija mrtve lopte, koja nije deo esej prostora. Esej prostor je širok koliko i polje za igru, a može biti dugačak 6-11 metara.

9. Dead ball – Mrtva lopta

Kada lopta napusti teren kroz liniju mrtve lopte ona postaje mrtva ili van igre. Kada je izbaci igrač koji napada esej prostor šutem ili bude iznesen zajedno sa loptom ekipa koja se branila dobija novi set koji započinje opcionim šutem koji nazivamo tap na 20 metara. Kada igrač koji brani svoj esej prostor izbaci loptu kroz liniju mrtve lopte njegova ekipa mora da izvede drop šut (dropku) sa svoje esej linije.

10. Goal – Gol

Postiže se probacivanjem lopte između dve stative, a iznad prečke gola u obliku velikog latiničnog slova H. Gol možemo postići iz prekida – šutem iz kazne ili posle postignutog eseja što vredi 2 poena, dok iz igre gol možemo postići dropkom koja vredi 1 poen.


Voja Dedić šutira na gol posle postignutog eseja

11. Conversion – Pretvaranje

Pretvaranje nazivamo šut na gol posle postignutog eseja I vredi 2 poena. Šut se izvodi sa postolja, a šuter povlači loptu onoliko koliko mu odgovara paralelno sa aut linijom od mesta na kojem je lopta spuštena prilikom postizanja eseja. Dakle, prednost je postići esej što bliže stativama, odnosno sredini, kako bi olakšali šuteru da postigne dodatna 2 poena. Izraz pretvaranje je nastao tako što ste nekada postizanjem eseja dobijali priliku da esej (essayer – pokušaj) šutem na gol pokušate da PRETVORITE u poene. Ponekad se koristi I izraz konverzija.

12. Penalty goal – Gol iz kazne

Kada jedna ekipa napravi prekršaj u igri koji je dovoljan da sudija dosudi kaznu, ekipa u čiju je korist kazna dosuđena može da šutira na gol za 2 poena, sa mesta koje je sudija obeležio.

13. Drop goal/Field goal – Drop gol

Postiže se u toku igre tako što igrač ispušta loptu iz ruke I šutira je ka golu neposredno nakon što lopta udari u zemlju. Ovaj šut popularno nazivamo dropka I često u neizvesnim utakmicama donosi pobedu u poslednjem trenutku.

14. Penalty – Kazna

Dosuđuje se kada je igrač oboren nepropisno – najčešće zbog visokog obaranja, kao i zbog nepravilnosti u raku,  u slučaju ofsajda, prigovora sudiji ili bilo kakve nediscipline. Posle dosuđene kazne, sa mesta koje je sudija obeležio kao mesto prekršaja možete da šutirate na gol za 2 poena ili da osvojite teren direktim šutem u aut odakle imate novi set napada.

15. Drop kick – Drop šut/Dropka

Kada igrač ispusti loptu iz ruke I šutne je neposredno nakon što dotakne zemlju. Događa se u slučaju šuta na gol iz igre ili dropke sa esej linije.

16. Forty/Twenty – 40/20 – Četrdeset/Dvadeset

Kada igrač šutne loptu sa svoje polovine unutar linije od 40 metara I lopta pogodi teren unutar protivnikovih 20 metara I odskoči u aut ekipa igrača koji je šutirao dobija novi set napada ubacivanjem lopte u skram. 40/20 se uvek smatra fantastičnim potezom zato što iz relativno loše pozicije na terenu dobijamo priliku da sa novih 6 napada napadnemo protivnike iz odlične pozicije, a nije ni malo lako izvesti takav šut.

17. Markers – Markeri

Posle svakog obaranja najviše 2 igrača koja su učestvovala u obaranju ostaju ispred igrača koji izvodi loptu, tako što prvi marker praktično stoji licem u lice sa igračem koji izvodi loptu, dok drugi marker gleda u teme prvog. Oko Play-the-ball-a postoji zamišljeni kvadrat koji markeri ne smeju da napuste dok se ne izvede lopta.

18. Ruck area – Rak

Prostor oko Play-the-ball-a, odnosno između igrača koji izvodi loptu I markera. Veoma važan pojam na koji naši igrači još uvek nisu navikli, slabo se upotrebljava kod nas, a od velikog je značaja za taktičku postavku igre.

Veliki broj kazni dosuđuje se u raku. Odbrambenom igraču nije dozvoljeno da ometa izvođenje lopte inače će protiv njega biti dosuđena kazna, a ako igrač u napadu ne izvede loptu kako treba protivnička ekipa dobija kaznu u svoju korist. Zbog velike gužve u raku sudijama je teško da procene da li je pogrešio igrač u posedu lopte ili ga je ometao jedan od markera tako da je u najboljim ligama uveden drugi sudija kome je zadatak da neprestano motri na rak.

,,Haos koji nastaje u prostoru oko raka uništava ragbi ligu i sudije moraju da budu čvršće kako bi sprečili igrače da pokušavaju da izmuzu kazne.” Trener Leeds Rhinos-a Brajan McDermont

19. Markers not square – Loše postavljeni markeri

Kada markeri napuste zamišljeni kvadrat pre izvođenja lopte I učestvuju u obaranju dosuđuje se kazna. Internacinalne sudije tada kažu – Markers not square

20. Forward pass – Pas u napred
Ako igrač baci loptu u napred tako da se u trenutku kada izlazi iz njegovih ruku približi i jedan milimetar protivničkoj esej liniji sudija bi trebalo da dosudi pas u napred i skram za protivničku ekipu.

21. Knock on – Ispala lopta

Kada igrač izgubi kontrolu nad loptom prilikom nošenja ili u trenutku hvatanja, a ona pri tome ode u napred naši igači će reći Ispala lopta ili samo Ispala, a često se koristi i izraz
Nok-On.

22. Scrum – Skram

Kada igrač na bilo koji način odigra loptom u napred ili lopta izađe u aut dosuđuje se Skram. Pošto je jako teško objasniti rečima iskoristićemo po malo izgubljeni izraz Skup I priložiti fotografiju jednog Skrama. Igrač ekipe u napadu ubacuje loptu između nogu svojih igrača u Skramu, ona mora da prođe kroz “tunel” pre nego što je pokupi sa druge strane i nastavi igru.


Skram

23. Advantage line – Linija prednosti

U liniji sa mestom na kome oboreni igrač izvodi loptu zamišljamo liniju prednosti. Ukoliko u sledećem napadu pređemo tu zamišljenu liniju znači da smo ostvarili prednost za svoju ekipu u tom napadu

24. Offload – Ofloud

Još jedan izraz koji se ustalio kod naših igrača I verovatno je najbolje da ni ne pokušavamo da ga prevedemo, bukvalan prevod bi bio – otarasiti se. Kada se igrač sa loptom nakon ulaska u kontakt sa odbranom “otarasi” lopte kažemo da je uradio Ofloud.

25. Fend/Hand-Off – Tampon

Ako se ofloudom otarasimo lopte, tamponom se otarasimo odbrambenog igrača. Kada igrač sa loptom odgurne protivničkog igrača otvorenom šakom kažemo da je uradio tampon.

26. Grubber kick – Graber/Valjak

Nazivamo šut kada se lopta kotrlja po zemlji i tada nepravilno odskače i često nepredvidivo menja pravac što otežava protivničkom igraču da uhvati loptu, a da mu ne ispadne. Predlažemo novi izraz – Valjak i jedva čekamo da vidimo reakciju igrača.

27. Drop out/Goal line dropout – Dropka sa esej linije

Dosuđuje se kada odbrambeni igrač spusti loptu na zemlju u svom esej prostoru, kada je oboren sa loptom u svom esej prostoru ili kada na bilo koji način pošalje loptu van linije mrtve lopte. U tom slučaju odbrambena ekipa vraća loptu u igru drop šutom između stativa sa esej linije, tako da lopta mora da pređe 10 metara.

28. Pozicije u timu

Igrači ne biraju svoj broj na dresu, već se broj određuje pozicijom u timu:

1. Fullback – Arijer
2. Winger – Krilo
3. Center – Centar
4. Center – Centar
5. Winger – Krilo
6. 5/8(five-eight) ili stand off – Otvarač
7. Halfback ili Scrum half – Demi ili Otvarač
8. Prop – Stub
9. Hooker/Dummy half – Taloner
10. Prop- Stub
11. Second row – Druga linija
12. Second row – Druga linija
13. Lock Forward – Čep

BONUS: Haka – Haka je tradicionalni Maorski ratni ples. Iako je povezivan sa ragbijem, Haka se tradicionalno izvodi pre svake utakmice nacionalne selekcije Novog Zelanda u bilo kom sportu, a karakteristična je za ragbi jer je ragbisti verovatno izvode sa najviše strasti i energije čime pozitivno utiču na svoje samopouzdanje, a protivniku ulivaju strah.

BONUS 2 – BIG HIT: Slika govori više od hiljadu reči:

CK: Najl, reci nam nešto više o sebi?
Najl: Dolazim iz Severne Irske u Velikoj Britaniji, puno sam putovao, živeo sam u Dablinu dugo vremena, 8 godina, živeo sam u Istanbulu godinu dana, prilično sam naputovan. Tako da sam bio na nekoliko mesta, ali pre sedam godina sam se preselio u Englesku i otprilike u to vreme sam počeo sa ragbi ligom, jer ona nije tako veliki sport u Irskoj, severnoj ili južnoj, razgovarao sa par ljudi i jedan od momaka kod poznajem igra za St. Albans i on me je pitao da idem da igram za Centurionse, tako da me je to sve nateralo da počnem sa ragbi ligom.

CK: Odlično, avanturistički duhje očigledan. Delimično si odgovorio na sledeće pitanje, kako je tvoja karijera u ragbi ligi počela u Velikoj Britaniji, tako da ćemo to preskočiti. S obzirom da si upravo igrao za St. Albans, kako bi opisao svoje iskustvo sa ragbi ligom u Engleskoj?
Najl: Bilo je zabavno, očigledno sam upoznao puno prijatelja kroz ragbi. Dobro stvar je što mi ragbi liga i ragbi unija pomažu da ostanem fit, jer sam u principu poslednjih 5 godina igrao jednu sezonu za drugom, tako da sam neprestano bio u dobroj kondiciji za igru što je naravno veliki dobitak.

CK: Ovo je tvoj drugi put u Beogradu, kakvi su tvoji prvi utisci kada je reč o našem klubu, ljudima i o samom gradu?
Najl: Mogu da kažem da sam uvek uživao u Beogradu i prvi put kada sam došao ljudi su bili veoma prijateljski raspoloženi i osećao sam se dobrodošlim. Mnogo ljudi mi je kupovalo piće (smeh) kad god sam izlazio sam u neki bar, jer kada putujete u glavnom putujete sami. Naravno, kada sam došao u klub svi su bili veoma gostoprimljivii Mark je takođe bio veoma gostoprimljiv, spavam trenutno kod njega. Očigledno je sve bilo dobro.

CK: Kako si se osećao kada si dobio poziv da igraš za Crvenu zvezdu?
Najl: Bio sam vrlo uzbuđen, naravno. Len, fizio Centurions-a, mi je rekao za tu mogućnost i poslao je neke moje snimke, ljudi u klubu su izgleda bili zadovoljni tako da sam bio uzbuđen, prihvatio sam poziv i očigledno sam veoma uzbuđen i jedva čekam da zaigramu nedelju.

CK: Šta te motiviše da radiš na sebi u smislu ragbi lige?
Najl: Mislim da jedobro imati malo agresije jer je to neophodno, jer čak i u poređenju sa (ragbi) unijom je smatram mnogo agresivnijim sportom, unija je za mene verovatno dosta lakša u pogledu fizičkog i fitnes aspekta u kojima je liga mnogo zahtevnija.

CK: Kako provodiš svoje vreme van terena?
Najl: Kada sam van terena, obično gledam ragbi na TV-u (smeh).

CK: Konačno šta naši navijači mogu da očekuju od tebe na terenu?
Najl: Nadam se da neću razočarati, daću sve od sebe i pokušati da ponovim nekoliko jakih obaranja. Mislim da je to verovatno moja specijalnost. Definitivno jedva čekam da zaigram.

CK: Niall, tell us something more about yourself and your background.
Niall: I originally came from Northern Ireland in the United Kingdom, traveled around quite a lot, lived in Dublin for a long time, 8 years, lived in Istanbul for a year, pretty well traveled. So been around quite a few places but seven years ago I moved to England and around that time is when i got in to rugby league, cause it’s not really that big in Ireland, north or south, so that’s what made me get into it, spoke to a couple of people and one of the guys who I know he plays for St. Albans and he asked me about going down to play for Centurions so that’s what made me get into rugby league.

CK: Excellent, adventurous spirit obviously. You partially answered the next question, how did your rugby league career start in the UK so we’re going to pass that one. Given that you just arrived playing with St. Albans how would you describe your experience with the game in England?
Niall: It’s been fun, and obviously I met a lot of friends trough it. It’s good with rugby league and rugby union because it keeps me fit, because I basically have been playing this past 5 years one season into the next so i’m continually being conditioned to play which obviously is a big benefit.

CK: This is your second time in Belgrade, how are your first impressions when it comes to our club, people, city itself you know?
Niall: I can say that I’ve always enjoyed Belgrade and first time I came here people were very friendly and very welcoming. Quite a few people bought me drinks (laughs) whenever i was out by myself in a bar, cause when you are travelling you travel by yourself and obviously since I’ve come to the club everybody was very welcoming and Mark, he’s been very welcoming as well, I’m staying with him at the minute, and obviously it’s all been good.

CK: How did you feel when you received the invitation to play for Red Star?
Niall: Obviously I was very chuffed about it. Len who’s the physio for Centurions, he said to me about it and he send off some footage, and the guys seemed happy enough so excited to come over, taken the invitation and obviously i’m very very excited and looking forward to get stuck in on Sunday.

CK: What motivates you to work on yourself in the terms of rugby league?
Niall: I think it’s quite good to have a little bit of aggression because it’s necessary, cause even compared to union I find it a lot more aggressive, union to me is probably quite a bit easier in terms of the physicality and the fitness aspect where league is a lot more demanding.

CK: How do you spend your time off the pitch?
Niall: When i’m off the pitch I usually watch rugby on TV (laughs).

CK: Finally what can our fans expect from you on the pitch?
Niall: Hopefully I won’t disappoint, I’ll put in the best I can, and try and put in a good few hard hits. I think that’s probably my specialty. So i’m definitely looking forward to the game.

Pobedom nad Partizanom 44:22 osvojili smo drugu titulu Šampiona Srbije u istoriji kluba. 

Od samog početka znalo se da neće biti laka utakmica protiv uvek agresivne ekipe Partizana. Naši igrači su strpljivo gradili poziciju iz koje mogu da napadnu esej liniju Partizana i posle kratkog ispitivanja snaga poveli sa 10:0. Nakon još jednog odlično izgrađenog napada našim igračima ispada lopta i Bane Čarapić postiže esej trkom od skoro 100 metara, posle čega Partizan ima kraću inicijativu i izjednačuje rezultat. Naši igrači ostaju koncentrisani i kao od samog početka veruju u sebe što opet donosi prednost, ali Čarapić još jednom preseca napad Zvezde na samoj esej liniji Partizana, istrčava ceo teren za novi esej i ne dozvoljava Zvezdi da prelomi rezultat, tako da se na odmor odlazi sa malom prednošću 22:16. 

Naši igrači su i dalje verovali u svoju igru i znali da moraju da daju sve od sebe i u drugom poluvremenu kako bi zaustavili igrače Partizana koji nikada nisu posustajali, ali su takođe svojim greškama u presudnim trenucima dozvoljavali našim igračima da dođu do daha i više puta odbrane svoju esej liniju, a potom sigurnom igrom u napadu dođu do šansi za nove poene koje su znali da iskoriste i na kraju rezultatski potpuno prelome utakmicu i dođu do zaslužene pobede. 

U našoj ekipi najviše su se istakli Miloš Ćalić i veliko pojačanje iz Australije Jack O’Brian sa po dva eseja, iako je teško izdvojiti pojedince iz odlične timske igre i pobede u kojoj je svaki igrač na terenu imao veliki doprinos. 

Kako sami igrači kažu utakmica je bila fizički veoma teška, ali su znali da moraju da ostanu na potrebnom nivou tokom celog meča i ne dozvole da greškama i opuštanjem još jednom pobede sami sebe. Ostali su mirne glave i znali da moraju do kraja da kontrolišu utakmicu pametnom igrom u napadu i stabilnom odbranom, a da će poeni iz toga doći sami od sebe.


Velika pobeda i kruna jedne naporne i jako dugačke sezone, ali ne i opuštanje jer nas sledeće nedelje očekuje finale Balkan Super lige protiv istog protivnika. 

Poeni za Crvenu Zvezdu: 8 eseja – Jack O’Brian 6. i 75. min, Petar Milovanović 9. min, Vladislav Dedić 28. min, Miloš Ćalić 31. i 52. min, Rajko Trifunović 42. min, Adam Pavlović 65. min. 

Golovi: Vojislav Dedić 6/8 

Poeni za Partizan: 4 eseja – Branko Čarapić 14. i 37. min, Vladimir Milutinović 20. i 70. min. 

Golovi: Džavid Jašari 3/4 

Crvena Zvezda: 1. Vojislav Dedić 2. Ilija Krstić 3. Petar Milovanović 4. Dragan Vasiljević 5. Rajko Trifunović 6. Velibor Srećković 7. Stefan Nikolić 8. Danilo Kosanović 9. Vladislav Dedić 10. Slobodan Milenković 11. Miloš Ćalić 12. Adam Pavlović 13. Jack Obrian 14. Niall Braniff 15. Slobodan Manak 16. Nenad Žujić 17. Nikola Vasić 

Partizan: 1. Dragan Janković 2. Ronaldo Bitići 3. Vladimir Milutinović 4. Nikola Srbljanin 5. Milan Despinić 6. Branko Čarapić 7. Džavid Jašari 8. Žarko Kovačević 9. Mihailo Ilić 10. Denis Bajrami 11. Leo Dodić 12. Petar Kovač 13. Vlado Kušić 14. Dušan Milutinović 15. Aleksa Milković 16. Dario Abidinović 

Seli smo da popričamo sa čovekom koji je igrao ragbi ligu u nekim od najboljih svetskih klubova, ima veliko trenersko iskustvo i došao je u Beograd da to iskustvo prenese igračima Crvene zvezde i pomogne razvoju kluba. Njegovo ime je Troj Perkins i pričao nam je o tome kako je počeo svoju igračku i trenersku karijeru, šta misli o potencijalima Crvene zvezde i razvoju ragbi lige u Srbiji, pa samim ti i razvoju ragbi lige na svetskom nivou.

For the interview in English, please, scroll down.

CK: Možeš li ukratko da mi ispričaš pregled tvoje igračke karijere u ragbi ligi?

TP: Dolazim iz Australije, prošao sam kroz omladinski sistem i akademiju Balmejn Tajgersa, zatim sam bio 2 godine u prvom timu Balmejn Tajgersa, a posle toga sam otišao u St. George Dragonse i Penrith Panterse. Bio sam deo prvog tima tokom 5 sezona u Australiji i posle toga sam otišao u Francusku gde sam proveo 3 godine u Tuluzu i godinu dana u Perpinjanu koji sada igra u engleskoj Super Ligi, da bi konačno završio u Engleskoj gde se nalazim već 14 godina. Otišao sam kao trener-igrač, a otišao sam u penziju pre 10 godina i do skoro sam bio trener polu-profesionalne ekipe, ali sam baš napustio tu poziciju.

CK: Koji tim u kome si igrao ti je doneo najviše iskustva?

TP: Mislim da je da je svaki tim u kojem sam igrao bio drugačije iskustvo, svuda je bilo i nekih dobrih i nekih loših stvari. Najvrednije iskustvo su verovatno bili Penrith Pantersi, zato što je to tim u kojem sam odigrao najviše utakmica za prvi tim na najvišem nivou, a kao dete dok odrastate ono što najviše želite je da budete igrač prvog tima jedne NRL ekipe, a to sam uspeo da postignem u Penrith-u i to ne mali broj puta, tako da je to bilo iskustvo o kojem sa verovatno najviše uživao. Kada igrate za prvi tim naučite mnogo više jer redovno igrate sa boljim igračima, a uz to smo imali i velike pobede protiv nekih velikih ekipa, tako da sam tamo imao neka stvarno dobra iskustva.

CK: Kako si započeo svoju trenersku karijeru?

TP: Otišao sam u Englesku kao igrač, ali sam se povredio već posle dve utakmice. Trener kojeg smo imali u Koventri Bers-ima je bio, da kažem, prilično amaterski i ja sam osećao da bi mogao da pružim mnogo i sa trenerske strane. Na početku sam radio kao pomoćnik, ali mislim da je trener i sam uvideo da znam mnogo više od njega i odlučio je da ode. Tako sam ušao u trenerski posao malo brže nego što sam očekivao, tako da sam naredne 3 godine bio i trener i igrač. Bilo mi je jako teško da budem na terenu i istovremeno donosim odluke dok igram, to je bilo baš izazovno. Verovatno najteža stvar je kombinovati te dve stvari u isto vreme. Onda sam preuzeo samo trenersku ulogu kako bi mogao da se potpuno fokusiram na trenersku stranu posla i nisam morao da brinem o igranju ili kako ću morati da treniram jako kako bi bio u dovoljno dobroj formi da mogu da pružim dobre partije za tim. Zato sam odustao od igranja sa 30 godina, nisam bio ni previše star.

CK: Kako iz tvog ugla izgleda ragbi liga u Srbiji?

TP: Potrebno je dosta rada, daleko je od ragbi lige koja se igra u Australiji ili Engleskoj, ali dok god postoje strastveni ljudi koji guraju sport u napred i dok god ima strastvenih igrača koji su veoma posvećeni mislim da igra samo može da napreduje. Bio sam ovde 2005. i proveo sam par dana. Mislim da su od tada povišeni standardi i očigledno ima više timova koji igraju ragbi ligu što je dobra stvar, a mislim i da je nacionalni tim Srbije takođe napredovao. Potrebno je da postoji jače takmičenje u Srbiji kako bi igrači napredovali, što će ojačati i nacionalni tim. Ako postoji tim (odavde) koji igra u Engleskoj to može samo da donese dobro srpskoj ragbi ligi, a takođe i internacionalnoj igri, a to je ono na čemu Colin i Crvena zvezda rade kada je reč o dugoročnim planovima, zato što igrači moraju da igraju na visokom nivou iz nedelje u nedelju. Ako imate priliku da dovedete prekookeanske igrače kod vas to će unaprediti i srpske igrače koji igraju sa njima iz nedelje u nedelju.

CK: Koja su po tvom mišljenju dostignuća Crvene zvezde?

TP: Održao sam samo dva treninga sa Zvezdom i po mom mišljenju imate neke igrače koji bi mogli da igraju League 1 u Engleskoj. Po onome što sam do sada video očigledno je potrebno više posvećenosti igrača da redovno učestvuju u treninzima i posvećenosti igrača utakmicama. Ako je takmičenje mnogo redovnije, ako se stalno igraju utakmice i igrači stiču rutinu igrajući svake nedelje to će ih gurati i inspirisati da budu bolji. Na terenu vidim da postižete dobre rezultate, pretpostavljam da je sada potrebno da sredite strukturu kluba van terena. To je takođe veoma važno, kao i trening, imati iste igrače na svakom treningu, imati ustaljenu bazu za treninge. Ako tako neke stvari mogu biti postignute klub može samo da ide napred i to brzinom svetlosti.

CK: S obzirom da je bila aktuelna tema u skorije vreme i početak je Svetskog Kupa reci nam šta ti misliš o tome što ragbi liga još uvek nije priznata kao međunarodni sport?

TP: Pristrasan sam, mislim da je odlična igra, ali svi znamo da nije međunarodna igra kao što je to ragbi unija (ragbi 15). Nema toliko ekipa, nema toliko zemalja koje igraju, a na Svetskom Kupu većinu reprezentacija čine igrači rođeni u Australiji i Engleskoj (sa poreklom iz zemlje za koju nastupaju). Imate Škotsku, imate Irsku koje su sastavljene od pretežno engleskih igrača, pa imate Liban, imate Italiju koji su sastavljeni pretežno od igrača iz Australije. To je nešto o čemu može da se raspravlja, ali ti igrači jačaju ekipe i čine takmičenje zanimljivijim što sa druge strane mora da bude dobra stvar. Ako odaberete lokalne igrače, igrače koji su ponikli u domaćim ligama, Italija bi gubila, utakmica između Italije i Libana ne bi bila, tog standarda, Irska bi takođe gubila i takve stvari, tako da treba pronaći neku sredinu. Zato su promenili pravila o kvalifikovanosti igrača za Svetski Kup, tako da možete da igrate za naciju prvog ranga, a posle toga vam je dozvoljeno da igrate za naciju drugog ranga na Svetskom Kupu, tako da su neki australijski igrači odlučili da igraju za Tongu i neki Novozelanđani su odlučili da igraju za Tongu zbog svojih porodičnih veza. Te ekipe su bolje zbog takvih stvari. To je dobro za igru, ali i verovatno maskira neke probleme koji postoje u međunarodnoj igri i pokazuje kako bi ona morala da bude mnogo bolja. Najbolji primer za to je kada se reprezentacija Srbije sačinjena pretežno od igrača iz Srbije sastala sa reprezentacijom Italije sastavljene takođe od lokalnih Italijana ili (sa reprezentacijom Irske) od lokalnih Iraca, Srbija je pobeđivala ubedljivo, ali stavite ih da igraju protiv Italije sačinjene od Australijanaca ili Irske sačinjene od Engleza onda život postaje težak, tako da je sve u pronalaženju te sredine i žao mi je Srbije zato što nema mnogo Srba koji igraju ragbi ligu u Engleskoj ili Australiji i koji mogu da dobiju poziv i poboljšaju tim. Braća Trbojević sada već igraju za Australiju, tako da je stvar jako teška i žao mi je srpske ragbi lige u tom smislu.

CK: To bi moglo da se promeni u narednih 10 godina?

TP: Potrebno je da srpski igrači igraju na visokom nivou i to samo može da ih unapredi. Opet, postoji taj problem što nemate mogućnost da pošaljete igrače u Englesku ili Australiju gde je teško dobiti pravu vizu, to je prepreka, jer Srbija nije u EU. Čak i francuska reprezentacija ima dosta igrača koji igraju u Engleskoj i koji su možda dovoljno dobri za Super Ligu, ali ipak igraju u Čempionšipu u Engleskoj (za francusku ekipu Toulouse XIII) ili igraju u veoma jakom prvenstvu Francuske. To pravi razliku i to je razlog zašto oni imaju, da kažemo, dobar tim, pošto su izgubili juče (od Libana na Svetskom Kupu). Problem za srpsku ragbi ligu je, ponavljam, taj što je jako teško da pošalju neke od igrača u te bolje zemlje, zemlje u kojima se igra bolja ragbi liga u kojima će oni da napreduju.

CK: U čemu si najviše uživao dok si bio u Beogradu?

TP: Da… Uživao sam! Kao što sam rekao, bio sam u Beogradu već nekoliko puta i uživao sam u ambijentu i atmosferi Beograda, znate, ima odličnih kafića, barova, restorana… To je mesto u kome nije ni malo skupo provoditi vreme, ljudi su veoma prijateljski nastrojeni, a takođe tu su i ljudi koji su strastveni kada je reč o ragbi ligi i to je zašto sam ja ovde. Ne bih bio ovde da nikoga nije briga za ragbi ligu, to bi bilo gubljenje vremena. Tako da, postoje strastveni ljudi u Srbiji i u inostranstvu koji žele da razvijaju srpsku ragbi ligu i Crvenu Zvezdu, a ako ja mogu da odigram bar malu ulogu u tome, za mene će to biti nagrada.

CK: Can you tell me a brief overview of your career as a rugby league player?

TP: I’m from Australia i come through the junior system of Balmain Tigers through the academy, then i spent two years full time at Balmain Tigers and then i went to St George Dragons and Penrith Panthers. So I was in a full time environment for five seasons in Australia before moving to France where i spent 3 years in Toulouse and one year in Perpignan, who are now in the English Super League, before heading to England and I’ve been there ever since, 14 years. I went over as a player manager, player coach, before retiring 10 years ago where i now just now coach a semi-professional team which I’ve just stepped down from recently.

CK: What team that you played in brought the most valuable experience to you?

TP: I think every team I played in has been a different experience, there’s been some good stuff and some bad stuff. Probably the most valuable would’ve been Penrith Panters, because that’s the team I played the most first team (First grade) games, and as a child and growing up you wanna be a first team player at an NRL club and I managed to do that a fair few times at Penrith. So that would probably be the most enjoyable experience, and when you’re playing first team you tend to learn a bit more because your actually playing with the better players regularly, and we had some god wins over some big teams so, you know, there are some great experiences there.

CK: How did your coaching career start?

TP: I went to England as a player and after two games I got injured and the coach that they had at Coventry Bears was quite “amateurish” and I felt that I could give a lot of input to the coaching side of it. So initially i just started to help as an assistant, but i think he found that I knew a lot more than him and he decided to just step down. So I fell into coaching a little bit earlier than I expected so for three years I was a player coach. That was quite difficult to be able to be on the field make the decisions as you’re playing, that was quite challenging. Probably the hardest thing you can do is combining the both at the same time. Then I just took up a coaching role, where I could focus on the coaching side of it not have to worry about playing or training really hard to keep myself in good shape to be a player that could give a lot to the team, so that’s why I stepped away from playing at the age of 30, not too old.

CK: How does rugby league in Serbia look from your perspective?

TP: I mean aah, it needs a lot of work, it’s a long way of rugby league in Australia or England but as long as there’s passionate people driving it forward and there’s passionate players that are very committed I think it can only improve. I was here in 2005 and spent a few days here, I think the standards improved since then and obviously there’s more teams playing the game which is a good thing, and the Serbian national team I think have got better as well. There needs to be a stronger competition within Serbia to improve the players which will improve their national team. If there was a team playing in England that can only be good for Serbian rugby league but also the international game, and that’s what obviously Colin and Red Star are working towards as a long term goal because the players need to be playing at a good level week in week out. If you can have an opportunity to bring some overseas players over that will just improve the Serbian players as well, that are playing with them week in week out.

CK: What do you think are the perspectives of Red Star?

TP: I’ve only taken the two training sessions and there are some players there that in my opinion could play League 1, for what I’ve seen, but obviously there needs to be i guess more commitment from the players to be involved in training all the time, and committed to games and i guess if the competition’s a lot more regular, there’s games all the time, players getting a routine of playing every week that would drive them and inspire them to be better. On the field the results seem good, I guess it’s putting structures in place off the field. That’s really important as well, and the training and having the same players at every training, having a stable training base, and things like that if that can be done the club can only go forward at a rate of knots really.

CK: Since it’s been an issue recently, and it’s the beginning of the World Cup, what are your thoughts on Rugby league still not recognized as a sport internationally?

TP: I’m biased, i think it’s a great game, but we all know it’s not an international game like rugby union, you know, you haven’t got so many teams, so many countries play, and in the World Cup the joint of those countries are made up of English and Australian players. Your Scotlands, your Irelands are made up of predominantly English players, you know, your Lebanon, your Italy are made up of predominantly Australian players. That’s a bit of an issue but i guess having those players in the teams that can make them stronger, and make the competition more competitive is got be a good thing. If you want to pick local players, home grown players, Italy would’ve got beat, well the Italy-Lebanon game wouldn’t have been the same standard, and the Irish team would’ve got beaten as well and things like that so it’s having that balance. So they’ve changed the eligibility rules for the World Cup so you can play for a top tee nation and then you can play for a second tee nation in the World Cup, so some Australian players have chosen to play for Tonga, and some New Zealand players have chosen to play for Tonga because of family ties. That’s made those teams stronger so it’s good for the game but it’s probably masking some underlying issues on the international game how it needs to be a lot better. Prime example is when predominantly Serbian team come up against a (national) team from Italy made up of local Italians or (Ireland team) of local Irish the Serbians would win convincingly, but bring them against Italian team made up of Australians or an Irish team made up of English then life becomes difficult, so it’s getting that balance, and I feel for Serbia because there’s not loads of Serbian rugby league players in England or Australia that you can call on, to improve the team. Obviously the Trbojević brothers are playing for Australia now, so it’s a difficult one and i feel for Serbian rugby league in that sense.

CK: But in perspective that could be changed in next 10 years or so?

TP: Serbian players need to be playing at a high level, and that could only improve them, and again the problem with not being able to send Serbian players to England or Australia where is very difficult for visas, that’s a hindrance, you know, because they’re not in the EU. Even the French team, they have a lot of French players playing in England that may not be good enough to play in Super League but they’re either playing in the Championship in England or they’re playing in a very strong French competition, and that’s the difference and that’s why they’ve got, let’s say, a good quality team, they got beat yesterday (against Lebanon in the World Cup). But that’s what, again, problem with Serbian rugby league is that is difficult to send some players to those better countries, better rugby league playing countries where they’re gonna improve.

CK: What did you enjoy the most in Belgrade?

TP: Yeah… I enjoyed. As I said I’ve been to Belgrade a several times and I enjoyed the atmosphere and the ambiance of Belgrade, you know, there’s great cafe’s, bars, restaurants… It’s a very inexpensive place to spend time, the people are very friendly, and there’s passionate people about rugby league, and that’s why I’m here, you know, I wouldn’t have come over if nobody cared about rugby league, it’ll be a waste of time. So there’s passionate people in Serbia and abroad that wanna develop Serbian rugby league and Red Star, and if I can play just a small part of that, that would be rewarding for me.